< Psalmi 62 >

1 Zborovođi. Po Jedutunu. Psalam. Davidov. Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje.
In finem, pro Idithun. Psalmus David. Nonne Deo subjecta erit anima mea? ab ipso enim salutare meum.
2 Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.
Nam et ipse Deus meus et salutaris meus; susceptor meus, non movebor amplius.
3 Dokle ćete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu?
Quousque irruitis in hominem? interficitis universi vos, tamquam parieti inclinato et maceriæ depulsæ.
4 Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju.
Verumtamen pretium meum cogitaverunt repellere; cucurri in siti: ore suo benedicebant, et corde suo maledicebant.
5 Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja.
Verumtamen Deo subjecta esto, anima mea, quoniam ab ipso patientia mea:
6 Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.
quia ipse Deus meus et salvator meus, adjutor meus, non emigrabo.
7 U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište.
In Deo salutare meum et gloria mea; Deus auxilii mei, et spes mea in Deo est.
8 U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište!
Sperate in eo, omnis congregatio populi; effundite coram illo corda vestra: Deus adjutor noster in æternum.
9 Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili.
Verumtamen vani filii hominum, mendaces filii hominum in stateris, ut decipiant ipsi de vanitate in idipsum.
10 U grabež se ne uzdajte nit' se otetim tašto hvalite; umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione.
Nolite sperare in iniquitate, et rapinas nolite concupiscere; divitiæ si affluant, nolite cor apponere.
11 Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo:
Semel locutus est Deus; duo hæc audivi: quia potestas Dei est,
12 “U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraćaš svakom po djelima.”
et tibi, Domine, misericordia: quia tu reddes unicuique juxta opera sua.

< Psalmi 62 >