Psalmi 56

1 Zborovođi. Prema napjevu “Golubica nijema u daljini”. Davidov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci. Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti, napadač me moj neprestano tlači.

In finem, Pro populo, qui a Sanctis longe factus est, David in tituli inscriptionem, cum tenuerunt eum Allophyli in Geth.

2 Dušmani moji nasrću na me povazdan, mnogo ih je koji se na me obaraju. Svevišnji,

Miserere mei Deus, quoniam conculcavit me homo: tota die impugnans tribulavit me.

3 kad me strah spopadne, u te ću se uzdati.

Conculcaverunt me inimici mei tota die: quoniam multi bellantes adversum me.

4 Božje obećanje slavim, u Boga ja se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti smrtnik?

Ab altitudine diei timebo: ego vero in te sperabo.

5 Od jutra do večeri obružuju me, svi naumi njihovi meni su na zlo.

In Deo laudabo sermones meos, in Deo speravi: non timebo quid faciat mihi caro.

6 Sastaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade.

Tota die verba mea execrabantur: adversum me omnes cogitationes eorum, in malum.

7 Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Bože, obori pogane!

Inhabitabunt et abscondent: ipsi calcaneum meum observabunt. Sicut sustinuerunt animam meam,

8 Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?

pro nihilo salvos facies illos: in ira populos confringes.

9 Moji će dušmani uzmaknuti čim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene!

Deus, vitam meam annunciavi tibi: posuisti lacrymas meas in conspectu tuo, Sicut et in promissione tua:

10 Božje obećanje slavim,

tunc convertentur inimici mei retrorsum: In quacumque die invocavero te: ecce cognovi quoniam Deus meus es.

11 u Jahvu se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti čovjek?

In Deo laudabo verbum, in Domino laudabo sermonem: in Deo speravi, non timebo quid faciat mihi homo.

12 Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože: prinijet ću ti žrtve zahvalne

In me sunt Deus vota tua, quæ reddam, laudationes tibi.

13 jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si očuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.

Quoniam eripuisti animam meam de morte, et pedes meos de lapsu: ut placeam coram Deo in lumine viventium.