< Psalmi 55 >
1 Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma. Davidova. Počuj mi, Bože, molitvu, ne krij se molbi mojoj:
In finem, In carminibus, intellectus David. Exaudi Deus orationem meam, et ne despexeris deprecationem meam:
2 obazri se na me i usliši me! Mučim se u svojoj tjeskobi,
intende mihi, et exaudi me. Contristatus sum in exercitatione mea: et conturbatus sum
3 zbuni me vika dušmanska i tlačenje grešničko. Navališe na me nesrećom, bijesno me progone.
a voce inimici, et a tribulatione peccatoris. Quoniam declinaverunt in me iniquitates, et in ira molesti erant mihi.
4 Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade.
Cor meum conturbatum est in me: et formido mortis cecidit super me.
5 Užas me i trepet hvata, groza me obuze.
Timor et tremor venerunt super me: et contexerunt me tenebræ:
6 Zavapih: “O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem!
Et dixi: Quis dabit mihi pennas sicut columbæ, et volabo, et requiescam?
7 Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio;
Ecce elongavi fugiens: et mansi in solitudine.
8 brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora.”
Expectabam eum, qui salvum me fecit a pusillanimitate spiritus, et tempestate.
9 Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svađu vidim u gradu;
Præcipita Domine, divide linguas eorum: quoniam vidi iniquitatem, et contradictionem in civitate.
10 danju i noću zidinama kruže; bezakonja su i nevolje u njemu.
Die ac nocte circumdabit eam super muros eius iniquitas: et labor in medio eius,
11 Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.
et iniustitia. Et non defecit de plateis eius usura et dolus.
12 Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio.
Quoniam si inimicus meus maledixisset mihi, sustinuissem utique. Et si is, qui oderat me, super me magna locutus fuisset: abscondissem me forsitan ab eo.
13 Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik
Tu vero homo unanimis: dux meus, et notus meus:
14 s kojim sam slatko drugovao i složno hodismo u Domu Božjemu.
Qui simul mecum dulces capiebas cibos: in domo Dei ambulavimus cum consensu.
15 Smrt neka ih zaskoči, živi nek' siđu u Podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu. (Sheol )
Veniat mors super illos: et descendant in infernum viventes: Quoniam nequitiæ in habitaculis eorum: in medio eorum. (Sheol )
16 A ja ću Boga prizvati, i Jahve će me spasiti.
Ego autem ad Deum clamavi: et Dominus salvabit me.
17 Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, i on će čuti vapaj moj.
Vespere, et mane, et meridie narrabo et annuntiabo: et exaudiet vocem meam.
18 Dat će mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene.
Redimet in pace animam meam ab his, qui appropinquant mihi: quoniam inter multos erant mecum.
19 Bog će čuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje.
Exaudiet Deus, et humiliabit illos, qui est ante sæcula. Non enim est illis commutatio, et non timuerunt Deum:
20 Podižu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju.
extendit manum suam in retribuendo. Contaminaverunt testamentum eius,
21 Usta su im glađa od maslaca, a srce ratoborno; riječi blaže od ulja, a oni - isukani mačevi.
divisi sunt ab ira vultus eius: et appropinquavit cor illius. Molliti sunt sermones eius super oleum: et ipsi sunt iacula.
22 Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik.
Iacta super Dominum curam tuam, et ipse te enutriet: non dabit in æternum fluctuationem iusto.
23 A njih ti, o Bože, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu dana neće doživjeti! A ja se u tebe uzdam!
Tu vero Deus deduces eos, in puteum interitus. Viri sanguinum, et dolosi non dimidiabunt dies suos: ego autem sperabo in te Domine.