Psalmi 41
1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti!
Blago onome koji razumije ništemu! Gospod æe ga izbaviti u zli dan.
2 Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima.
Gospod æe ga saèuvati i poživiæe ga; biæe blažen na zemlji. Neæeš ga dati na volju neprijateljima njegovijem.
3 Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.
Gospod æe ga ukrijepiti bolna na odru. Sasvijem mijenjaš postelju njegovu u bolesti njegovoj.
4 Zavapih: “Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!”
Ja vièem: Gospode! smiluj se na me, iscijeli dušu moju, sagriješih ti.
5 Neprijatelji zlo govore o meni: “Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?”
Neprijatelji moji govore zlobno za mene: “kad æe umrijeti, i ime njegovo poginuti?”
6 I dođe li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakosti skuplja i vani opada.
I ako ko doðe da me vidi, laska; srce njegovo slaže u sebi nepravdu, i otišavši kazuje.
7 Mrzitelji moji svi složno šapuću o meni; zlo mi dosuđuju:
Šapæu o meni meðu sobom neprijatelji moji, i misle mi zlo:
8 “Pogubna se pošast na nj oborila.” Ili: “Tko jednom leže, više ne ustaje.”
“Zla stvar doðe na njega, legao je; neæe više ustati.”
9 Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.
I èovjek mira mojega, u kojega se uzdah, koji jeðaše hljeb moj, podiže na me petu.
10 A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti.
Ali ti, Gospode, smiluj se na me, i podigni me; a ja æu im vratiti.
11 Po tome ću znati da sam mio tebi: što se dušmanin moj neće veseliti nada mnom.
Po tome æu poznati da sam ti mio, ako se ne uzraduje neprijatelj moj nada mnom.
12 A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka.
A mene cijela saèuvaj, i daj mi da stojim pred licem tvojim dovijeka.
13 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!
Blagosloven Bog Izrailjev od vijeka do vijeka. Amin, amin.
