Psalmi 39
1 Zborovođi. Jedutunu. Psalam. Davidov. Odlučio sam: “Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik.”
Rekoh: èuvaæu se na putovima svojim da ne zgriješim jezikom svojim; zauzdavaæu usta svoja, dok je bezbožnik preda mnom.
2 Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča.
Bijah nijem i glasa ne pustih; muèah i o dobru. Ali se tuga moja podiže,
3 U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom:
Zapali se srce moje u meni, u mislima mojim razgorje se oganj; progovorih jezikom svojim:
4 “Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.
Kaži mi, Gospode, kraj moj, i dokle æe trajati dani moji? da znam kako sam ništa.
5 Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek.
Evo s pedi dao si mi dane, i vijek je moj kao ništa pred tobom. Baš je ništa svaki èovjek živ.
6 Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.”
Baš hodi èovjek kao utvara; baš se uzalud kida, sabira, a ne zna kome æe dopasti.
7 A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!
Pa šta da èekam, Gospode? Nad je moj u tebi.
8 Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!
Iz svega bezakonja mojega izbavi me, ne daj me bezumnome na potsmijeh.
9 Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio.
Nijem sam, neæu otvoriti usta svojijeh; jer si me ti udario.
10 Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
Olakšaj mi udarac svoj, silna ruka tvoja ubi me.
11 Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek.
Ako æeš karati èovjeka za prijestupe, rastoèiæe se kao od moljaca krasota njegova. Baš je ništa svaki èovjek.
12 Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji.
Slušaj molitvu moju, Gospode, i èuj jauk moj. Gledajuæi suze moje nemoj muèati. Jer sam gost u tebe i došljak kao i svi stari moji.
13 Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem!
Nemoj me više gnjevno gledati, pa æu odahnuti prije nego otidem i više me ne bude.
