< Psalmi 38 >
1 Psalam. Davidov. Za spomen. Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
Un Salmo de David, pidiendo a Dios que se acuerde de él. ¡Señor, por favor no me condenes, por causa de tu enojo conmigo! ¡No me castigues con tu furia!
2 Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu:
Tus flechas me han atravesado, tus manos han caído sobre mí.
3 na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima.
Por tu enojo hacia mí, ni una sola parte de mi cuerpo está sana. Estoy completamente enfermo por mis pecados.
4 Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me.
Me estoy ahogando en culpa. La carga es muy pesada de llevar.
5 Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.
Mis heridas están infectadas, están comenzando a oler mal, y por culpa de mi terquedad.
6 Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan.
Estoy encorvado, retorcido por el dolor. Camino el día entero llorando y lamentándome.
7 Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema.
Estoy ardiendo por dentro de fiebre. Ninguna parte de mi cuerpo está sana.
8 Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.
Estoy muy cansado, totalmente deshecho. Siento mi corazón como ruge de angustia.
9 O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni.
Señor, sabes lo que quiero desesperadamente, escuchas cada respiración que tomo.
10 Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se.
Mi corazón se está acelerando, dejándome sin fuerza. Mi vista está decayendo.
11 Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko.
Mis amados y amigos no se me acercan porque tienen miedo de contagiarse. Incluso mi familia se ha distanciado.
12 Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare.
Aquellos que intentan matarme me ponen trampas. Los que intentan herirme me amenazan, trabajando en sus planes engañosos todo el día.
13 A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram.
Yo actúo como si fuera sordo con sus palabras, e intento parecer tonto para no tener que hablar.
14 Postadoh k'o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora.
Como un hombre que no puede oír, y que no responde, ¡Ese soy yo!
15 Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj!
¡Porque espero en ti, Señor! Tú me responderás, Dios mío.
16 Rekoh: “Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!”
Señor, te pido que por favor mis enemigos no se jacten en frente mí, no dejes que se alegren cuando yo tropiece.
17 Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.
Porque estoy por colapsar, el dolor nunca se detiene.
18 Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.
Confieso mis pecados. Lamento horriblemente todo lo que he hecho.
19 A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno.
Tengo enemigos muy poderosos, son bastante activos, y me odian sin razón.
20 Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro.
Me pagan el bien con mal. Me acusan por el bien que he tratado de hacer.
21 O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene!
Señor, no me abandones, no te alejes de mí.
22 Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj!
Apresúrate, ven y ayúdame, ¡Oh, Señor, mi salvador!