Psalmi 38
1 Psalam. Davidov. Za spomen. Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
Psalmus David, in rememorationem de sabbato. Domine, ne in furore tuo arguas me, neque in ira tua corripias me:
2 Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu:
quoniam sagittæ tuæ infixæ sunt mihi, et confirmasti super me manum tuam.
3 na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima.
Non est sanitas in carne mea, a facie iræ tuæ; non est pax ossibus meis, a facie peccatorum meorum:
4 Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me.
quoniam iniquitates meæ supergressæ sunt caput meum, et sicut onus grave gravatæ sunt super me.
5 Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.
Putruerunt et corruptæ sunt cicatrices meæ, a facie insipientiæ meæ.
6 Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan.
Miser factus sum et curvatus sum usque in finem; tota die contristatus ingrediebar.
7 Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema.
Quoniam lumbi mei impleti sunt illusionibus, et non est sanitas in carne mea.
8 Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.
Afflictus sum, et humiliatus sum nimis; rugiebam a gemitu cordis mei.
9 O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni.
Domine, ante te omne desiderium meum, et gemitus meus a te non est absconditus.
10 Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se.
Cor meum conturbatum est; dereliquit me virtus mea, et lumen oculorum meorum, et ipsum non est mecum.
11 Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko.
Amici mei et proximi mei adversum me appropinquaverunt, et steterunt; et qui juxta me erant, de longe steterunt: et vim faciebant qui quærebant animam meam.
12 Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare.
Et qui inquirebant mala mihi, locuti sunt vanitates, et dolos tota die meditabantur.
13 A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram.
Ego autem, tamquam surdus, non audiebam; et sicut mutus non aperiens os suum.
14 Postadoh k'o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora.
Et factus sum sicut homo non audiens, et non habens in ore suo redargutiones.
15 Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj!
Quoniam in te, Domine, speravi; tu exaudies me, Domine Deus meus.
16 Rekoh: “Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!”
Quia dixi: Nequando supergaudeant mihi inimici mei; et dum commoventur pedes mei, super me magna locuti sunt.
17 Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.
Quoniam ego in flagella paratus sum, et dolor meus in conspectu meo semper.
18 Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.
Quoniam iniquitatem meam annuntiabo, et cogitabo pro peccato meo.
19 A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno.
Inimici autem mei vivunt, et confirmati sunt super me: et multiplicati sunt qui oderunt me inique.
20 Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro.
Qui retribuunt mala pro bonis detrahebant mihi, quoniam sequebar bonitatem.
21 O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene!
Ne derelinquas me, Domine Deus meus; ne discesseris a me.
22 Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj!
Intende in adjutorium meum, Domine Deus salutis meæ.
