< Psalmi 35 >

1 Davidov. Optuži, Jahve, tužitelje moje i napadni one koji mene napadaju!
Signore, giudica chi mi accusa, combatti chi mi combatte. Di Davide.
2 Stavi oklop, uzmi štit svoj i ustani meni u pomoć!
Afferra i tuoi scudi e sorgi in mio aiuto.
3 Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duši: “Ja sam tvoje spasenje.”
Vibra la lancia e la scure contro chi mi insegue, dimmi: «Sono io la tua salvezza».
4 Nek' se smetu i postide koji život moj traže, nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju!
Siano confusi e coperti di ignominia quelli che attentano alla mia vita; retrocedano e siano umiliati quelli che tramano la mia sventura.
5 Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih Anđeo Jahvin potjera!
Siano come pula al vento e l'angelo del Signore li incalzi;
6 Mračni i skliski bili im putovi kad ih Anđeo Jahvin bude gonio!
la loro strada sia buia e scivolosa quando li insegue l'angelo del Signore.
7 Bez razloga napeše mi mrežu, bez razloga grob duši mojoj iskopaše.
Poiché senza motivo mi hanno teso una rete, senza motivo mi hanno scavato una fossa.
8 Propast će ih stići iznenada, u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti, past će u jamu što je iskopaše!
Li colga la bufera improvvisa, li catturi la rete che hanno tesa, siano travolti dalla tempesta.
9 A moja će duše klicati u Jahvi, radovat će se u spasenju njegovu.
Io invece esulterò nel Signore per la gioia della sua salvezza.
10 Sve će kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog spasavaš od silnika, jadnika i siromaha od pljačkaša?
Tutte le mie ossa dicano: «Chi è come te, Signore, che liberi il debole dal più forte, il misero e il povero dal predatore?».
11 Ustadoše svjedoci opaki: pitaju me za ono što ne znam.
Sorgevano testimoni violenti, mi interrogavano su ciò che ignoravo,
12 Vraćaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu.
mi rendevano male per bene: una desolazione per la mia vita.
13 U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala.
Io, quand'erano malati, vestivo di sacco, mi affliggevo col digiuno, riecheggiava nel mio petto la mia preghiera.
14 Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali.
Mi angustiavo come per l'amico, per il fratello, come in lutto per la madre mi prostravo nel dolore.
15 A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru.
Ma essi godono della mia caduta, si radunano, si radunano contro di me per colpirmi all'improvviso. Mi dilaniano senza posa,
16 Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene.
mi mettono alla prova, scherno su scherno, contro di me digrignano i denti.
17 O Jahve, dokle ćeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje!
Fino a quando, Signore, starai a guardare? Libera la mia vita dalla loro violenza, dalle zanne dei leoni l'unico mio bene.
18 Zahvalit ću ti u velikom zboru, slavit ću te među pukom brojnim.
Ti loderò nella grande assemblea, ti celebrerò in mezzo a un popolo numeroso.
19 Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, nek' ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze!
Non esultino su di me i nemici bugiardi, non strizzi l'occhio chi mi odia senza motivo.
20 Jer oni ne misle o miru, već spletke snuju protiv mirnih u zemlji.
Poiché essi non parlano di pace, contro gli umili della terra tramano inganni.
21 Razvaljuju svoja usta na me i govore: “Ha, ha, vidjesmo očima svojim!”
Spalancano contro di me la loro bocca; dicono con scherno: «Abbiamo visto con i nostri occhi!».
22 Ti sve vidiš, o Jahve! Nemoj šutjeti! Gospode, od mene se ne udaljuj!
Signore, tu hai visto, non tacere; Dio, da me non stare lontano.
23 Preni se, ustani da me obraniš, Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju!
Dèstati, svègliati per il mio giudizio, per la mia causa, Signore mio Dio.
24 Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Bože moj, nek' se ne raduju nada mnom!
Giudicami secondo la tua giustizia, Signore mio Dio, e di me non abbiano a gioire.
25 Nek' ne misle u srcu: “Ispunila nam se želja!” Nek' ne reknu: “Progutali smo ga!”
Non pensino in cuor loro: «Siamo soddisfatti!». Non dicano: «Lo abbiamo divorato».
26 Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreći mojoj raduju! Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podižu na me!
Sia confuso e svergognato chi gode della mia sventura, sia coperto di vergogna e d'ignominia chi mi insulta.
27 Nek' radosno kliču kojima je pravo moje na srcu i nek' svagda govore: “Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!”
Esulti e gioisca chi ama il mio diritto, dica sempre: «Grande è il Signore che vuole la pace del suo servo».
28 A moj će jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke.
La mia lingua celebrerà la tua giustizia, canterà la tua lode per sempre.

< Psalmi 35 >