< Psalmi 31 >

1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi!
In finem, Psalmus David, pro extasi. In te Domine speravi non confundar in æternum: in iustitia tua libera me.
2 Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja.
Inclina ad me aurem tuam, accelera ut eruas me. Esto mihi in Deum protectorem: et in domum refugii, ut salvum me facias.
3 Jer ti si hrid moja, tvđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.
Quoniam fortitudo mea, et refugium meum es tu: et propter nomen tuum deduces me, et enutries me.
4 Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište.
Educes me de laqueo hoc, quem absconderunt mihi: quoniam tu es protector meus.
5 U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni.
In manus tuas commendo spiritum meum: redemisti me Domine Deus veritatis.
6 Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.
Odisti observantes vanitates, supervacue. Ego autem in Domino speravi:
7 Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.
exultabo, et lætabor in misericordia tua. Quoniam respexisti humilitatem meam, salvasti de necessitatibus animam meam.
8 Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo.
Nec conclusisti me in manibus inimici: statuisti in loco spatioso pedes meos.
9 Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
Miserere mei Domine quoniam tribulor: conturbatus est in ira oculus meus, anima mea, et venter meus:
10 Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule.
Quoniam defecit in dolore vita mea: et anni mei in gemitibus. Infirmata est in paupertate virtus mea: et ossa mea conturbata sunt.
11 Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; koji me vide vani, bježe od mene.
Super omnes inimicos meos factus sum opprobrium et vicinis meis valde: et timor notis meis. Qui videbant me, foras fugerunt a me:
12 Nestalo me k'o mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh k'o razbijena posuda.
oblivioni datus sum, tamquam mortuus a corde. Factus sum tamquam vas perditum:
13 Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu.
quoniam audivi vituperationem multorum commorantium in circuitu: In eo dum convenirent simul adversum me, accipere animam meam consiliati sunt.
14 A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!
Ego autem in te speravi Domine: dixi: Deus meus es tu:
15 U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone!
in manibus tuis sortes meæ. Eripe me de manu inimicorum meorum, et a persequentibus me.
16 Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.
Illustra faciem tuam super servum tuum, salvum me fac in misericordia tua:
17 Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah! Neka se postide zlotvori, nek' u Podzemlju zamuknu. (Sheol h7585)
Domine non confundar, quoniam invocavi te. Erubescant impii, et deducantur in infernum: (Sheol h7585)
18 Nek' zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno.
muta fiant labia dolosa. Quæ loquuntur adversus iustum iniquitatem, in superbia, et in abusione.
19 O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu naočigled sinovima čovječjim.
Quam magna multitudo dulcedinis tuæ Domine, quam abscondisti timentibus te. Perfecisti eis, qui sperant in te, in conspectu filiorum hominum.
20 Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih.
Abscondes eos in abscondito faciei tuæ a conturbatione hominum. Proteges eos in tabernaculo tuo a contradictione linguarum.
21 Blagoslovljen Jahve jer me obasu čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.
Benedictus Dominus: quoniam mirificavit misericordiam suam mihi in civitate munita.
22 U tjeskobi svojoj već mišljah: “Odbačen sam od pogleda tvoga.” Ali ti si čuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio.
Ego autem dixi in excessu mentis meæ: Proiectus sum a facie oculorum tuorum. Ideo exaudisti vocem orationis meæ, dum clamarem ad te.
23 Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: čuva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vraća onima koji postupaju oholo.
Diligite Dominum omnes sancti eius: quoniam veritatem requiret Dominus, et retribuet abundanter facientibus superbiam.
24 Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!
Viriliter agite, et confortetur cor vestrum, omnes qui speratis in Domino.

< Psalmi 31 >