Psalmi 22

1 Zborovođi. Po napjevu “Košuta u zoru”. Psalam. Davidov. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.

Psalmus David, in finem pro susceptione matutina. Deus Deus meus respice in me: quare me dereliquisti? longe a salute mea verba delictorum meorum.

2 Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.

Deus meus clamabo per diem, et non exaudies: et nocte, et non ad insipientiam mihi.

3 A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova!

Tu autem in sancto habitas, Laus Israel.

4 U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi;

In te speraverunt patres nostri: speraverunt, et liberasti eos.

5 k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.

Ad te clamaverunt, et salvi facti sunt: in te speraverunt, et non sunt confusi.

6 A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.

Ego autem sum vermis, et non homo: opprobrium hominum, et abiectio plebis.

7 Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom:

Omnes videntes me, deriserunt me: locuti sunt labiis, et moverunt caput.

8 “U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!”

Speravit in Domino, eripiat eum: salvum faciat eum, quoniam vult eum.

9 Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.

Quoniam tu es, qui extraxisti me de ventre: spes mea ab uberibus matris meae.

10 Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj.

In te proiectus sum ex utero: de ventre matris meae Deus meus es tu,

11 Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.

ne discesseris a me: Quoniam tribulatio proxima est: quoniam non est qui adiuvet.

12 Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.

Circumdederunt me vituli multi: tauri pingues obsederunt me.

13 Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče.

Aperuerunt super me os suum, sicut leo rapiens et rugiens.

14 Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.

Sicut aqua effusus sum: et dispersa sunt omnia ossa mea. Factum est cor meum tamquam cera liquescens in medio ventris mei.

15 Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.

Aruit tamquam testa virtus mea, et lingua mea adhaesit faucibus meis: et in pulverem mortis deduxisti me.

16 Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,

Quoniam circumdederunt me canes multi: concilium malignantium obsedit me. Foderunt manus meas et pedes meos:

17 sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.

dinumeraverunt omnia ossa mea. Ipsi vero consideraverunt et inspexerunt me:

18 Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.

diviserunt sibi vestimenta mea, et super vestem meam miserunt sortem.

19 Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!

Tu autem Domine ne elongaveris auxilium tuum a me: ad defensionem meam conspice.

20 Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.

Erue a framea Deus animam meam: et de manu canis unicam meam:

21 Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!

Salva me ex ore leonis: et a cornibus unicornium humilitatem meam.

22 A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.

Narrabo nomen tuum fratribus meis: in medio ecclesiae laudabo te.

23 “Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

Qui timetis Dominum laudate eum: universum semen Iacob glorificate eum:

24 Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo.”

Timeat eum omne semen Israel: quoniam non sprevit, neque despexit deprecationem pauperis: Nec avertit faciem suam a me: et cum clamarem ad eum exaudivit me.

25 Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete.

Apud te laus mea in ecclesia magna: vota mea reddam in conspectu timentium eum.

26 Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka!

Edent pauperes, et saturabuntur: et laudabunt Dominum qui requirunt eum: vivent corda eorum in saeculum saeculi.

27 Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana.

Reminiscentur et convertentur ad Dominum universi fines terrae: Et adorabunt in conspectu eius universae familiae Gentium.

28 Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.

Quoniam Domini est regnum: et ipse dominabitur Gentium.

29 Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti,

Manducaverunt et adoraverunt omnes pingues terrae: in conspectu eius cadent omnes qui descendunt in terram.

30 njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat'

Et anima mea illi vivet: et semen meum serviet ipsi.

31 slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: “Ovo učini Jahve!”

Annunciabitur Domino generatio ventura: et annunciabunt caeli iustitiam eius populo qui nascetur, quem fecit Dominus.