Psalmi 22

1 Zborovođi. Po napjevu “Košuta u zoru”. Psalam. Davidov. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.

In finem, pro susceptione matutina. Psalmus David. Deus, Deus meus, respice in me: quare me dereliquisti? longe a salute mea verba delictorum meorum.

2 Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.

Deus meus, clamabo per diem, et non exaudies; et nocte, et non ad insipientiam mihi.

3 A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova!

Tu autem in sancto habitas, laus Israël.

4 U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi;

In te speraverunt patres nostri; speraverunt, et liberasti eos.

5 k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.

Ad te clamaverunt, et salvi facti sunt; in te speraverunt, et non sunt confusi.

6 A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.

Ego autem sum vermis, et non homo; opprobrium hominum, et abjectio plebis.

7 Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom:

Omnes videntes me deriserunt me; locuti sunt labiis, et moverunt caput.

8 “U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!”

Speravit in Domino, eripiat eum: salvum faciat eum, quoniam vult eum.

9 Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.

Quoniam tu es qui extraxisti me de ventre, spes mea ab uberibus matris meæ.

10 Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj.

In te projectus sum ex utero; de ventre matris meæ Deus meus es tu:

11 Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.

ne discesseris a me, quoniam tribulatio proxima est, quoniam non est qui adjuvet.

12 Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.

Circumdederunt me vituli multi; tauri pingues obsederunt me.

13 Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče.

Aperuerunt super me os suum, sicut leo rapiens et rugiens.

14 Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.

Sicut aqua effusus sum, et dispersa sunt omnia ossa mea: factum est cor meum tamquam cera liquescens in medio ventris mei.

15 Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.

Aruit tamquam testa virtus mea, et lingua mea adhæsit faucibus meis: et in pulverem mortis deduxisti me.

16 Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,

Quoniam circumdederunt me canes multi; concilium malignantium obsedit me. Foderunt manus meas et pedes meos;

17 sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.

dinumeraverunt omnia ossa mea. Ipsi vero consideraverunt et inspexerunt me.

18 Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.

Diviserunt sibi vestimenta mea, et super vestem meam miserunt sortem.

19 Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!

Tu autem, Domine, ne elongaveris auxilium tuum a me; ad defensionem meam conspice.

20 Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.

Erue a framea, Deus, animam meam, et de manu canis unicam meam.

21 Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!

Salva me ex ore leonis, et a cornibus unicornium humilitatem meam.

22 A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.

Narrabo nomen tuum fratribus meis; in medio ecclesiæ laudabo te.

23 “Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

Qui timetis Dominum, laudate eum; universum semen Jacob, glorificate eum.

24 Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo.”

Timeat eum omne semen Israël, quoniam non sprevit, neque despexit deprecationem pauperis, nec avertit faciem suam a me: et cum clamarem ad eum, exaudivit me.

25 Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete.

Apud te laus mea in ecclesia magna; vota mea reddam in conspectu timentium eum.

26 Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka!

Edent pauperes, et saturabuntur, et laudabunt Dominum qui requirunt eum: vivent corda eorum in sæculum sæculi.

27 Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana.

Reminiscentur et convertentur ad Dominum universi fines terræ; et adorabunt in conspectu ejus universæ familiæ gentium:

28 Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.

quoniam Domini est regnum, et ipse dominabitur gentium.

29 Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti,

Manducaverunt et adoraverunt omnes pingues terræ; in conspectu ejus cadent omnes qui descendunt in terram.

30 njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat'

Et anima mea illi vivet; et semen meum serviet ipsi.

31 slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: “Ovo učini Jahve!”

Annuntiabitur Domino generatio ventura; et annuntiabunt cæli justitiam ejus populo qui nascetur, quem fecit Dominus.