Psalmi 2
1 Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?
Eller némishqa chuqan salidu? Néme üchün xelqler bikardin-bikar suyiqest oylaydu?
2 Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova:
Dunyadiki padishahlar sepke tizilip, Emeldarlar qara niyet eyliship, Perwerdigar we Uning Mesihi bilen qarshiliship: —
3 “Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!”
«Ularning cheklimilirini chörüwéteyli, Ularning asaretlirini buzup tashlayli!» — déyishidu.
4 Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.
Asmanda olturghuchi külidu, Reb ularni mazaq qilidu;
5 Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:
Hem achchiqida ulargha sözlep, Qehri bilen ularni wehimige sélip: —
6 “TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom.”
«Özüm bolsam Zionda, yeni muqeddes téghimda, Özüm mesih qilghan padishahni tiklidim».
7 Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih.
«Men [ershtiki] permanni jakarlaymenki, Perwerdigar manga: — «Sen Méning oghlum; Özüm séni bügünki künde tughuldurdum;
8 Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.
Mendin sora, Men sanga miras bolushqa ellerni, Teelluqung bolushqa yer yüzini chet-chetlirigiche bérimen;
9 Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski.”
Sen tömür tayaq bilen ularni bitchit qiliwétisen; Sapal chinini kukum-talqan qilghandek, sen ularni pare-pare qiliwétisen» — dédi».
10 Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.
Emdi, hey padishahlar, eqildar bolunglar! Jahandiki soraqchilar sawaq élinglar;
11 Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,
Perwerdigardin qorqush bilen uning xizmitide bolunglar; Titrek ichide xushallininglar!
12 da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu!
Oghulning ghezipining qozghalmasliqi üchün, Uni söyünglar; Chünki uning ghezipi sella qaynisa, Yolunglardila halak bolisiler; Uninggha tayan’ghanlar neqeder bextliktur!
