< Psalmi 2 >
1 Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?
Porque se amotinam as gentes, e os povos imaginam a vaidade?
2 Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova:
Os reis da terra se levantam, e os principes consultam juntamente contra o Senhor e contra o seu ungido, dizendo:
3 “Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!”
Rompamos as suas ataduras, e sacudamos de nós as suas cordas.
4 Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.
Aquelle que habita nos céus se rirá: o Senhor zombará d'elles.
5 Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:
Então lhes fallará na sua ira, e no seu furor os turbará.
6 “TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom.”
Eu porém ungi o meu Rei sobre o meu sancto monte de Sião.
7 Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih.
Recitarei o decreto: o Senhor me disse: Tu és meu Filho, eu hoje te gerei.
8 Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.
Pede-me, e eu te darei as nações por herança, e os fins da terra por tua possessão.
9 Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski.”
Tu os esmigalharás com uma vara de ferro; tu os despedaçarás como a um vaso de oleiro.
10 Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.
Agora pois, ó reis, sêde prudentes; deixae-vos instruir, juizes da terra.
11 Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,
Servi ao Senhor com temor, e alegrae-vos com tremor.
12 da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu!
Beijae ao Filho, para que se não ire, e pereçaes no caminho, quando em breve se accender a sua ira: bemaventurados todos aquelles que n'elle confiam.