Psalmi 2

1 Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?

Quare fremuerunt gentes, et populi meditati sunt inania? Astiterunt reges terræ, et principes convenerunt in unum adversus Dominum, et adversus christum ejus.

2 Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova:

Dirumpamus vincula eorum, et projiciamus a nobis jugum ipsorum.

3 “Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!”

Qui habitat in cælis irridebit eos, et Dominus subsannabit eos.

4 Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.

Tunc loquetur ad eos in ira sua, et in furore suo conturbabit eos.

5 Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:

Ego autem constitutus sum rex ab eo super Sion, montem sanctum ejus, prædicans præceptum ejus.

6 “TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom.”

Dominus dixit ad me: Filius meus es tu; ego hodie genui te.

7 Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih.

Postula a me, et dabo tibi gentes hæreditatem tuam, et possessionem tuam terminos terræ.

8 Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.

Reges eos in virga ferrea, et tamquam vas figuli confringes eos.

9 Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski.”

Et nunc, reges, intelligite; erudimini, qui judicatis terram.

10 Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.

Servite Domino in timore, et exsultate ei cum tremore.

11 Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,

Apprehendite disciplinam, nequando irascatur Dominus, et pereatis de via justa.

12 da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu!

Cum exarserit in brevi ira ejus, beati omnes qui confidunt in eo.