< Psalmi 2 >
1 Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?
Nĩ kĩĩ gĩtũmaga ndũrĩrĩ iciirĩre gwĩka ũũru na andũ mathugunde maũndũ ma tũhũ?
2 Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova:
Athamaki a thĩ nĩmatuĩte itua, na aathani magacookania ndundu nĩguo mookĩrĩre Jehova, na mookĩrĩre Ũrĩa wake Mũitĩrĩrie Maguta.
3 “Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!”
Moigaga atĩrĩ, “Nĩtwĩohorei mĩnyororo yao, na mabĩngũ mao tũmate matweherere.”
4 Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.
Ũrĩa ũikarĩire gĩtĩ kĩa ũnene kũu igũrũ no gũtheka aratheka; We Mwathani-rĩ, nĩkũnyũrũria aramanyũrũria.
5 Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:
Ningĩ agacooka akamakũũma arakarĩte, na akamekĩra guoya mũnene angʼũrĩkĩte akameera atĩrĩ,
6 “TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom.”
“Niĩ nĩ niĩ njigĩte Mũthamaki wakwa kũu Zayuni, kĩrĩma-inĩ gĩakwa kĩrĩa kĩamũre.”
7 Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: “Ti si sin moj, danas te rodih.
Niĩ nĩngwanĩrĩra itua rĩa Jehova: Jehova aanjĩĩrire atĩrĩ, “Wee nĩwe Mũrũ wakwa, ũmũthĩ nĩndatuĩka thoguo.
8 Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.
Hooya niĩ, na nĩngũkũhe ndũrĩrĩ ituĩke igai rĩaku, nacio ituri cia thĩ ituĩke ciaku kĩũmbe.
9 Vladat ćeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lončarski.”
Nĩũgaciunanga na njũgũma ya kĩgera ya ũthamaki; ũgaacihehenja ihaane ta tũcunjĩ twa nyũngũ ya rĩũmba.”
10 Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.
Nĩ ũndũ ũcio, inyuĩ athamaki ta kĩũhĩgeei, inyuĩ aathani a thĩ mũtaarĩke.
11 Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,
Tungatĩrai Jehova mũkĩmwĩtigagĩra, na mũkene o mũkĩinainaga.
12 da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu!
Mumunyai Mũriũ, ndakae kũrakara, na inyuĩ mũniinĩrwo njĩra-inĩ, nĩgũkorwo mangʼũrĩ make maahota kũrĩrĩmbũka o rĩmwe. Kũrathimwo-rĩ, nĩ arĩa othe moragĩra harĩ we.