Psalmi 19

1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.

In finem. Psalmus David. Cæli enarrant gloriam Dei, et opera manuum ejus annuntiat firmamentum.

2 Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje.

Dies diei eructat verbum, et nox nocti indicat scientiam.

3 Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,

Non sunt loquelæ, neque sermones, quorum non audiantur voces eorum.

4 al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator,

In omnem terram exivit sonus eorum, et in fines orbis terræ verba eorum.

5 te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad prelijeće stazu.

In sole posuit tabernaculum suum; et ipse tamquam sponsus procedens de thalamo suo. Exsultavit ut gigas ad currendam viam;

6 Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu.

a summo cælo egressio ejus. Et occursus ejus usque ad summum ejus; nec est qui se abscondat a calore ejus.

7 Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;

Lex Domini immaculata, convertens animas; testimonium Domini fidele, sapientiam præstans parvulis.

8 prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;

Justitiæ Domini rectæ, lætificantes corda; præceptum Domini lucidum, illuminans oculos.

9 neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,

Timor Domini sanctus, permanens in sæculum sæculi; judicia Domini vera, justificata in semetipsa,

10 dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka.

desiderabilia super aurum et lapidem pretiosum multum, et dulciora super mel et favum.

11 Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva.

Etenim servus tuus custodit ea; in custodiendis illis retributio multa.

12 Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me!

Delicta quis intelligit? ab occultis meis munda me;

13 Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga.

et ab alienis parce servo tuo. Si mei non fuerint dominati, tunc immaculatus ero, et emundabor a delicto maximo.

14 Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!

Et erunt ut complaceant eloquia oris mei, et meditatio cordis mei in conspectu tuo semper. Domine, adjutor meus, et redemptor meus.