< Psalmi 19 >
1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Himnarnir sýna okkur dýrð Guðs. Þeir eru þögull vitnisburður um mikilleik verka hans.
2 Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje.
Dagur og nótt vitna um vísdóm Drottins.
3 Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,
Hljóðlaust og án orða bera þau boðin um gervalla jörðina.
4 al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator,
Sólin fer sína braut um loftin – einmitt þá sem Drottinn setti henni í upphafi.
5 te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad prelijeće stazu.
Hnarreist siglir hún yfir hvolfið, geislandi eins og brúður í brúðkaupi eða hlaupari sem hlakkar til að renna sitt skeið.
6 Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu.
Sólin fer um himininn frá austri til vesturs, ekkert fær dulist við geislaflóð hennar og yl.
7 Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;
Lög Guðs eru fullkomin.
8 prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;
Þau vernda og auka skilning, gleðja og lýsa.
9 neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,
Lög Guðs eru eilíf, réttlát og hrein.
10 dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka.
Þau eru dýrmætari en gull. Þau eru sætari en hunang.
11 Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva.
Því að þau vara okkur við hættum og efla velgengni þeirra sem hlýða þeim.
12 Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me!
Hver verður var við syndina sem loðir við hjarta mitt? Hreinsa mig af leyndum syndum.
13 Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga.
Forða mér frá vondum mönnum, og stöðva hönd mína að ég geri ekkert ljótt. Sýknaðu mig af syndum mínum svo að ég lifi hreinu lífi.
14 Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!
Ó, að orðin á vörum mér og hugsanir mínar geðjist þér, þú Guð, klettur minn og frelsari.