< Psalmi 17 >
1 Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!
Psalm: Oratio David. Exaudi Domine iustitiam meam: intende deprecationem meam. Auribus percipe orationem meam, non in labiis dolosis.
2 Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.
De vultu tuo iudicium meum prodeat: oculi tui videant aequitates.
3 Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja
Probasti cor meum, et visitasti nocte: igne me examinasti, et non est inventa in me iniquitas.
4 kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.
Ut non loquatur os meum opera hominum: propter verba labiorum tuorum ego custodivi vias duras.
5 Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.
Perfice gressus meos in semitis tuis: ut non moveantur vestigia mea.
6 Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje.
Ego clamavi, quoniam exaudisti me Deus: inclina aurem tuam mihi, et exaudi verba mea.
7 Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.
Mirifica misericordias tuas, qui salvos facis sperantes in te.
8 Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih
A resistentibus dexterae tuae custodi me, ut pupillam oculi. Sub umbra alarum tuarum protege me:
9 od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju,
a facie impiorum qui me afflixerunt. Inimici mei animam meam circumdederunt,
10 bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,
adipem suum concluserunt: os eorum locutum est superbiam.
11 Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;
Proiicientes me nunc circumdederunt me: oculos suos statuerunt declinare in terram.
12 slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji.
Susceperunt me sicut leo paratus ad praedam: et sic catulus leonis habitans in abditis.
13 Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi,
Exurge Domine, praeveni eum, et supplanta eum: eripe animam meam ab impio, frameam tuam
14 a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.
ab inimicis manus tuae. Domine a paucis de terra divide eos in vita eorum: de absconditis tuis adimpletus est venter eorum. Saturati sunt filiis: et dimiserunt reliquias suas parvulis suis.
15 A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.
Ego autem in iustitia apparebo conspectui tuo: satiabor cum apparuerit gloria tua.