Psalmi 17

1 Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!

Oratio David. [Exaudi, Domine, justitiam meam; intende deprecationem meam. Auribus percipe orationem meam, non in labiis dolosis.

2 Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.

De vultu tuo judicium meum prodeat; oculi tui videant æquitates.

3 Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja

Probasti cor meum, et visitasti nocte; igne me examinasti, et non est inventa in me iniquitas.

4 kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.

Ut non loquatur os meum opera hominum: propter verba labiorum tuorum, ego custodivi vias duras.

5 Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.

Perfice gressus meos in semitis tuis, ut non moveantur vestigia mea.

6 Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje.

Ego clamavi, quoniam exaudisti me, Deus; inclina aurem tuam mihi, et exaudi verba mea.

7 Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.

Mirifica misericordias tuas, qui salvos facis sperantes in te.

8 Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih

A resistentibus dexteræ tuæ custodi me ut pupillam oculi. Sub umbra alarum tuarum protege me

9 od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju,

a facie impiorum qui me afflixerunt. Inimici mei animam meam circumdederunt;

10 bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,

adipem suum concluserunt: os eorum locutum est superbiam.

11 Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;

Projicientes me nunc circumdederunt me; oculos suos statuerunt declinare in terram.

12 slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji.

Susceperunt me sicut leo paratus ad prædam, et sicut catulus leonis habitans in abditis.

13 Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi,

Exsurge, Domine: præveni eum, et supplanta eum: eripe animam meam ab impio; frameam tuam

14 a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.

ab inimicis manus tuæ. Domine, a paucis de terra divide eos in vita eorum; de absconditis tuis adimpletus est venter eorum. Saturati sunt filiis, et dimiserunt reliquias suas parvulis suis.

15 A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.

Ego autem in justitia apparebo conspectui tuo; satiabor cum apparuerit gloria tua.]