Psalmi 147

1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!

Hemdusana! Yahni medhiyilenglar! Berheq, bundaq qilish shérindur; Xudayimizni küylenglar! Medhiye oqush insan’gha yarishidu.

2 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.

Perwerdigar Yérusalémni bina qilmaqta; Israilning sürgün qilin’ghanlirini U yighip kélidu;

3 On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.

U köngli sunuqlarni dawalaydu; Ularning yarilirini tangidu.

4 On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.

U yultuzlarning sanini sanaydu; Ularning hemmisige bir-birlep isim qoyidu.

5 Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.

Ulughdur Rebbimiz, zor qudretliktur; Uning chüshinishi cheksizdur.

6 Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.

Perwerdigar yawash möminlerni yölep kötüridu; Rezillerni yergiche töwen qilidu.

7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!

Perwerdigargha teshekkürler bilen naxsha éytinglar; Küylerni chiltargha tengshep éytinglar!

8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.

U asmanni bulutlar bilen qaplitidu, Zémin’gha yamghurni békitidu, Taghlarda ot-chöplerni östüridu;

9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.

Mallargha ozuq, Tagh qaghisining chüjiliri zarlighanda, ulargha ozuq béridu;

10 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.

At küchidin U zoq almaydu; Ademning chebdes putlirini xursenlik dep bilmeydu;

11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.

Perwerdigar belki Özidin eyminidighanlarni, Özining özgermes muhebbitige ümid baghlighanlarni xursenlik dep bilidu.

12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!

Perwerdigarni maxtanglar, i Yérusalém; Xudayingni medhiyile, i Zion.

13 On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.

Chünki U derwaziliringning taqaqlirini mehkem qilidu; Séningde turuwatqan perzentliringge bext-beriket berdi.

14 On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.

U chet-chégraliringda aram-tinchliq yürgüzidu, Séni bughdayning ésili bilen qanaetlendüridu.

15 Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.

U Öz emr-bésharetlirini yer yüzige ewetidu; Uning söz-kalami intayin téz yügüridu.

16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.

U aq qarni yungdek béridu, Qirawni küllerdek tarqitidu.

17 On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.

Uning muzini nan uwaqliridek qilip parchiliwétidu; Uning soghuqi aldida kim turalisun?

18 Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.

U sözini ewetip, ularni éritidu; Uning shamilini chiqirip, sularni aqquzidu.

19 Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.

U Öz söz-kalamini Yaqupqa, Belgilimilirini hem hökümlirini Israilgha ayan qilidu;

20 Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

U bashqa héchbir elge mundaq muamile qilmighandur; Uning hökümlirini bolsa, ular bilip baqqan emes. Hemdusana!