Psalmi 147
1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
Hvalite Gospoda, kajti dobro je peti hvalnice našemu Bogu, kajti to je prijetno in hvala je ljubka.
2 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
Gospod je zgradil Jeruzalem; skupaj zbira Izraelove pregnance.
3 On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
Ozdravlja potrte v srcu in povezuje njihove rane.
4 On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
Šteje število zvezd, vse jih kliče po njihovih imenih.
5 Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
Velik je naš Gospod in zelo močan, njegovo razumevanje je neskončno.
6 Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
Gospod dviguje krotke; zlobne podira k tlom.
7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
Pojte Gospodu z zahvaljevanjem, našemu Bogu pojte hvalo na harfo,
8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
ki nebo pokriva z oblaki, ki za zemljo pripravlja dež, ki daje travi, da raste po gorah.
9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
On daje živali njeno hrano in mladim krokarjem, ki kličejo.
10 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
Ne razveseljuje se v moči konja. Ne veseli se človeških nog.
11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
Gospod se veseli tistih, ki se ga bojijo, tistih, ki upajo v njegovo usmiljenje.
12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
Hvali Gospoda, oh Jeruzalem, hvali svojega Boga, oh Sion.
13 On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
Kajti utrjuje zapahe tvojih velikih vrat, tvoje otroke je blagoslovil znotraj tebe.
14 On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
Na tvojih mejah daje mir in te nasičuje z najodličnejšo pšenico.
15 Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
Svojo zapoved pošilja na zemljo; njegova beseda teče zelo naglo.
16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
Sneg daje kakor volno, slano razsiplje kakor pepel.
17 On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
Svoj led meče kakor koščke; kdo lahko obstane pred njegovim mrazom?
18 Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
Razpošilja svojo besedo in jih topi; svojemu vetru povzroča, da piha in vodam, [da] tečejo.
19 Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
Svojo besedo kaže Jakobu, svoje zakone in svoje sodbe Izraelu.
20 Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
Z nobenim narodom ni tako postopal in glede njegovih sodb, jih oni niso spoznali. Hvalite Gospoda.
