< Psalmi 147 >

1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
Louvai ao SENHOR, porque é bom cantar louvores ao nosso Deus; porque agradável e merecido [é] o louvor.
2 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
O SENHOR edifica a Jerusalém; [e] ajunta os dispersos de Israel.
3 On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
Ele sara aos de coração partido, e os cura de suas dores.
4 On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
Ele conta o número das estrelas; chama todas elas pelos seus nomes.
5 Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
O nosso Senhor é grande e muito poderoso; seu entendimento é incomensurável.
6 Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
O SENHOR levanta aos mansos; [e] abate aos perversos até a terra.
7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
Cantai ao SENHOR em agradecimento; cantai louvores ao nosso Deus com harpa.
8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
Ele que cobre o céu com nuvens, que prepara chuva para a terra, que faz os montes produzirem erva;
9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
Que dá ao gado seu pasto; e [também] aos filhos dos corvos, quando clamam.
10 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
Ele não se agrada da força do cavalo, nem se contenta com as pernas do homem.
11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
O SENHOR se agrada dos que o temem, daqueles que esperam por sua bondade.
12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
Louva, Jerusalém, ao SENHOR; celebra ao teu Deus, ó Sião.
13 On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
Porque ele fortifica os ferrolhos de tuas portas; ele abençoa a teus filhos dentro de ti.
14 On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
[Ele é] o que dá paz às tuas fronteiras; e te farta com o melhor trigo;
15 Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
Que envia sua ordem à terra; sua palavra corre velozmente.
16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
Que dá a neve como a lã; espalha a geada como a cinza.
17 On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
Que lança seu gelo [em] pedaços; quem pode subsistir ao seu frio?
18 Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
Ele manda sua palavra, e os faz derreter; faz soprar seu vento, [e] escorrem-se as águas.
19 Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
Ele declara suas palavras a Jacó; e seus estatutos e seus juízos a Israel.
20 Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
Ele não fez assim a nenhuma [outra] nação; [e] não conhecem os juízos [dele]. Louvai ao SENHOR.

< Psalmi 147 >