< Psalmi 147 >
1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
Haalleluuyaa. Faarfannaadhaan Waaqa galateeffachuun akkam gaarii dha; isa galateeffachuun akkam gammachiisaa fi kan maluu dha!
2 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
Waaqayyo Yerusaalemin ni ijaara; Israaʼeloota boojiʼamanis walitti qaba.
3 On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
Warra garaan cabe ni fayyisa; madaa isaaniis walitti hodha.
4 On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
Inni baayʼina urjiiwwanii ni beeka; tokkoo tokkoo isaaniis maqaa maqaadhaan waama.
5 Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
Gooftaan keenya guddaa dha; humni isaas jabaa dha; hubannaan isaas dhuma hin qabu.
6 Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
Waaqayyo warra gad qabaman ni jiraachisa; hamoota garuu lafatti darbata.
7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
Galata galchaa Waaqayyoon faarfadhaa; baganaadhaanis Waaqa keenyaaf weeddisaa.
8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
Inni samiiwwani duumessaan haguuga; lafaafis bokkaa kenna; tulluuwwan irrattis marga biqilcha.
9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
Horiidhaaf waan isaan dheedan, yommuu ilmaan arraagessaa iyyanitti nyaata isaaniif ni kenna.
10 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
Inni jabina fardaatti hin gammadu; yookaan miilli namaa isa hin gammachiisu;
11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
Waaqayyo warra isa sodaatanitti, warra araara isaa abdatanitti ni gammada.
12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
Yaa Yerusaalem, Waaqayyoon galateeffadhu; Yaa Xiyoon Waaqa kee galateeffadhu.
13 On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
Inni danqaraa karra keetii ni jabeessaatii; ijoollee kees si keessatti eebbisa.
14 On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
Daarii keetiif nagaa kenna; qamadii qulqulluudhaanis si quubsa.
15 Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
Inni ajaja isaa gara lafaatti ni erga; dubbiin isaas ni ariifata.
16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
Inni cabbii akkuma suufiitti diriirsa; qorras akkuma daaraatti bittinneessa.
17 On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
Dhagaa cabbii akkuma cirrachaa gad darbata. Dhaamocha isaa dura eenyutu dhaabachuu dandaʼa?
18 Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
Inni dubbii isaa ergee isaan baqsa; bubbee isaa ni kaasa; bishaanonnis ni yaaʼu.
19 Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
Inni dubbii isaa Yaaqoobitti, seeraa fi sirna isaa immoo Israaʼelitti mulʼiseera.
20 Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
Waan kana saba biraa tokkoof iyyuu hin goone; isaan seera isaa hin beekan. Haalleluuyaa.