Psalmi 147
1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
Treño t’Ià! Amy te soa ty fijejoañe aman’ Añaharentika; toe fanjàka naho mañeva ty fandrengeañe Aze.
2 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
Ampitomboe’ Iehovà t’Ierosalaime: atonto’e o añombelahi-mavo’ o nte-Israeleoo.
3 On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
Jangane’e ty mikoretse añ’arofo, ho bandie’e o fere’eo.
4 On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
Volilie’e ty ia’ o vasiañeo; songa kanjie’e ami’ty añara’e.
5 Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
Jabahinake i Talèn-tikañey, ra’elahy an-kafatrarañe; tsy taka-jehèñe ty hilala’e.
6 Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
Tohaña’ Iehovà o mirèkeo, gorè’e an-tane ty lo-tsereke.
7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
Sabò am-pañandriañañe t’Iehovà; Rengeo t’i Andrianañahare am-piarahañe marovany,
8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
Ie ty mpandafike rahoñe an-dikerañe eñe, naho mpañajary orañe an-tane atoy, naho mampitiry ahetse am-bohitse ey.
9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
Fahana’e hàneñe o bibio, naho o ana-koàke migagakeo.
10 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
Tsy ty haozara’ o soavalao ty mahahaha Aze, tsy ty kitson-dahilahy ro ifalea’e.
11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
Ondaty mañeveñe ama’eo ro noro’ Iehovà, o mpitamà ty hafatram-pikokoa’eo.
12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
Rengeo t’Iehovà, ry Ierosalaime; onjono t’i Andrianañahare’o, ry Tsiône.
13 On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
Fa nampifatrare’e o sikadan-dalam-bei’oo; tahie’e o ajalahy ama’oo.
14 On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
Ampierañerañe’e o efe-tane’oo, vaho ampieneña’e ampemba soa.
15 Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
Ahitri’e mb’an-tane atoy o fetse’eo, mipirirìtse o taro’eo.
16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
Anjotsoa’e oram-panala hoe volon’ añondry; afiafia’e hoe lavenoke ty fanala.
17 On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
Afitse’e ami’ty minjikio’e ty havandra’e, ia ty mahafijohañe miatreke ty fangoratsaha’e.
18 Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
Irahe’e mb’eo o tsara’eo le mitranake iereo; ampitiofe’e o tio’eo, vaho ampidoañe’e rano.
19 Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
Talilie’e am’ Iakobe ty tsara’e; am’ Israele o fañè’eo naho o fepè’eo.
20 Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
Tsy nanoe’e izay o tane ila’eo; tsy fohi’ iereo o nafè’eo. Treño t’Ià.
