Psalmi 147
1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
alleluia Aggei et Zacchariae laudate Dominum quoniam bonum psalmus Deo nostro sit iucunda decoraque; laudatio
2 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
aedificans Hierusalem Dominus dispersiones Israhel congregabit
3 On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
qui sanat contritos corde et alligat contritiones illorum
4 On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
qui numerat multitudinem stellarum et omnibus eis nomina vocans
5 Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
magnus Dominus noster et magna virtus eius et sapientiae eius non est numerus
6 Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
suscipiens mansuetos Dominus humilians autem peccatores usque ad terram
7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
praecinite Domino in confessione psallite Deo nostro in cithara
8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
qui operit caelum nubibus et parat terrae pluviam qui producit in montibus faenum et herbam servituti hominum
9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
et dat iumentis escam ipsorum et pullis corvorum invocantibus eum
10 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
non in fortitudine equi voluntatem habebit nec in tibiis viri beneplacitum erit ei
11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
beneplacitum est Domino super timentes eum et in eis qui sperant super misericordia eius
12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
alleluia lauda Hierusalem Dominum lauda Deum tuum Sion
13 On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
quoniam confortavit seras portarum tuarum benedixit filiis tuis in te
14 On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
qui posuit fines tuos pacem et adipe frumenti satiat te
15 Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
qui emittit eloquium suum terrae velociter currit sermo eius
16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
qui dat nivem sicut lanam nebulam sicut cinerem spargit
17 On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
mittit cristallum suum sicut buccellas ante faciem frigoris eius quis sustinebit
18 Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
emittet verbum suum et liquefaciet ea flabit spiritus eius et fluent aquae
19 Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
qui adnuntiat verbum suum Iacob iustitias et iudicia sua Israhel
20 Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
non fecit taliter omni nationi et iudicia sua non manifestavit eis
