Psalmi 147
1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
Alleluia. Laudate Dominum quoniam bonus est psalmus: Deo nostro sit iucunda, decoraque laudatio.
2 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
Aedificans Ierusalem Dominus: dispersiones Israelis congregabit.
3 On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
Qui sanat contritos corde: et alligat contritiones eorum.
4 On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
Qui numerat multitudinem stellarum: et omnibus eis nomina vocat.
5 Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
Magnus Dominus noster, et magna virtus eius: et sapientiae eius non est numerus.
6 Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
Suscipiens mansuetos Dominus: humilians autem peccatores usque ad terram.
7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
Praecinite Domino in confessione: psallite Deo nostro in cithara.
8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
Qui operit caelum nubibus: et parat terrae pluviam. Qui producit in montibus foenum: et herbam servituti hominum.
9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
Qui dat iumentis escam ipsorum: et pullis corvorum invocantibus eum.
10 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
Non in fortitudine equi voluntatem habebit: nec in tibiis viri beneplacitum erit ei.
11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
Beneplacitum est Domino super timentes eum: et in eis, qui sperant super misericordia eius.
12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
Alleluia. Lauda Ierusalem Dominum: lauda Deum tuum Sion.
13 On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
Quoniam confortavit seras portarum tuarum: benedixit filiis tuis in te.
14 On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
Qui posuit fines tuos pacem: et adipe frumenti satiat te.
15 Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
Qui emittit eloquium suum terrae: velociter currit sermo eius.
16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
Qui dat nivem sicut lanam: nebulam sicut cinerem spargit,
17 On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
Mittit crystallum suam sicut buccellas: ante faciem frigoris eius quis sustinebit?
18 Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
Emittet verbum suum, et liquefaciet ea: flabit spiritus eius, et fluent aquae.
19 Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
Qui annunciat verbum suum Iacob: iustitias, et iudicia sua Israel.
20 Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
Non fecit taliter omni nationi: et iudicia sua non manifestavit eis. Alleluia.
