Psalmi 147
1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
Alleluja. Laudate Dominum, quoniam bonus est psalmus; Deo nostro sit jucunda, decoraque laudatio.
2 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
Ædificans Jerusalem Dominus, dispersiones Israëlis congregabit:
3 On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
qui sanat contritos corde, et alligat contritiones eorum;
4 On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
qui numerat multitudinem stellarum, et omnibus eis nomina vocat.
5 Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
Magnus Dominus noster, et magna virtus ejus, et sapientiæ ejus non est numerus.
6 Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
Suscipiens mansuetos Dominus; humilians autem peccatores usque ad terram.
7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
Præcinite Domino in confessione; psallite Deo nostro in cithara.
8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
Qui operit cælum nubibus, et parat terræ pluviam; qui producit in montibus fœnum, et herbam servituti hominum;
9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
qui dat jumentis escam ipsorum, et pullis corvorum invocantibus eum.
10 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
Non in fortitudine equi voluntatem habebit, nec in tibiis viri beneplacitum erit ei.
11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
Beneplacitum est Domino super timentes eum, et in eis qui sperant super misericordia ejus.
12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
Alleluja. Lauda, Jerusalem, Dominum; lauda Deum tuum, Sion.
13 On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
Quoniam confortavit seras portarum tuarum; benedixit filiis tuis in te.
14 On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
Qui posuit fines tuos pacem, et adipe frumenti satiat te.
15 Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
Qui emittit eloquium suum terræ: velociter currit sermo ejus.
16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
Qui dat nivem sicut lanam; nebulam sicut cinerem spargit.
17 On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
Mittit crystallum suam sicut buccellas: ante faciem frigoris ejus quis sustinebit?
18 Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
Emittet verbum suum, et liquefaciet ea; flabit spiritus ejus, et fluent aquæ.
19 Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
Qui annuntiat verbum suum Jacob, justitias et judicia sua Israël.
20 Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
Non fecit taliter omni nationi, et judicia sua non manifestavit eis. Alleluja.
