< Psalmi 147 >
1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
Goocai Jehova. Kaĩ nĩ ũndũ mwega kũgooca Ngai witũ na rwĩmbo-ĩ, kaĩ nĩ ũndũ mwega na mwagĩrĩru kũmũgooca-ĩ!
2 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
Jehova nĩwe wakaga Jerusalemu; nĩwe ũcookagĩrĩria andũ a Isiraeli arĩa matahĩtwo.
3 On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
Nĩwe ũhonagia arĩa athuthĩku ngoro, na akamooha ironda ciao.
4 On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
Nĩwe ũmenyaga mũigana wa njata, na akahe njata o njata rĩĩtwa rĩayo.
5 Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
Mwathani witũ nĩwe mũnene na nĩ arĩ hinya mũingĩ; ũmenyo wake ndũrĩ mũthia.
6 Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
Jehova nĩwe ũtiiragĩrĩra andũ arĩa ahooreri, no arĩa aaganu amatungumanagia thĩ.
7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
Inĩrai Jehova mũmũcookerie ngaatho; inĩrai Ngai witũ na kĩnanda kĩa mũgeeto.
8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
Nĩahumbagĩra igũrũ na matu; nĩwe uuragĩria thĩ mbura, na agatũma nyeki ĩmere tũrĩma-inĩ.
9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
Nĩwe ũheaga ngʼombe irio, na akahe tũcui twa mahuru irio rĩrĩa twamũkaĩra.
10 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
We ndakenagĩra hinya wa mbarathi, o na kana agakenera magũrũ ma mũndũ;
11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
Jehova akenagio nĩ andũ arĩa mamwĩtigagĩra, o arĩa maigaga mwĩhoko wao harĩ wendo wake ũrĩa ũtathiraga.
12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
Wee Jerusalemu, kumia Jehova; gooca Ngai waku, wee Zayuni,
13 On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
nĩgũkorwo nĩwe wĩkagĩra mĩgĩĩko ya ihingo ciaku hinya, na akarathima andũ aku arĩa marĩ thĩinĩ waku.
14 On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
Nĩatũmĩte kũgĩe thayũ mĩhaka-inĩ yaku, na agakũhũũnia na ngano ĩrĩa njega mũno.
15 Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
Atũmaga wathani wake ũkinye gũkũ thĩ; kiugo gĩake kĩhanyũkaga narua mũno.
16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
Oiragia tharunji ĩhaana ta guoya mwerũ cua, nayo mbaa akamĩhurunja ta mũhu.
17 On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
Mbura ya mbembe amiuragia taarĩ kagoto karoira. Nũũ ũngĩhota gwĩtiiria heho ĩyo yake?
18 Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
Atũmaga kiugo gĩake agatũma itwekũke; ahurutithanagia rũhuho, namo maaĩ magatherera.
19 Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
Nĩaguũrĩtie kiugo gĩake harĩ Jakubu, akaguũrĩria Isiraeli mawatho make na kĩrĩra kĩa watho wake wa kũrũmĩrĩrwo.
20 Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
Ndarĩ ekĩra rũrĩrĩ rũngĩ ta ũguo, mawatho macio make ndũrĩrĩ itirĩ ciamamenya. Goocai Jehova.