< Psalmi 147 >
1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
Mikafu Yehowa. Aleke mehenyoe be woadzi kafukafuha na míaƒe Mawu la o! Aleke wòhevivina, eye wòdze be woakafui!
2 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
Yehowa gbugbɔ tso Yerusalem du la, eye wòkplɔ Israel ƒe aboyomewo gbɔe.
3 On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
Eda gbe le ame siwo ƒe dzi gbã la ŋu, eye wòbla woƒe abiwo na wo.
4 On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
Eyae ɖo xexlẽme na ɣletiviwo, eye wòyɔa ɖe sia ɖe ƒe ŋkɔ.
5 Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
Gãe nye míaƒe Aƒetɔ la, eye eƒe ŋusẽ tri akɔ ŋutɔ, seɖoƒe meli na eƒe gɔmesese o.
6 Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
Yehowa kpɔa ame siwo bɔbɔa wo ɖokui la dzi, ke etsɔ ame vɔ̃ɖi ya xlã ɖe anyigba.
7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
Midzi ha na Yehowa kple akpedada, eye miƒo ha na míaƒe Mawu la kple kasaŋku.
8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
Etsɔa lilikpo xea yamee, eye wònana tsi dzana ɖe anyigba la dzi hewɔnɛ be gbe miena ɖe togbɛwo dzi.
9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
Enaa nuɖuɖu nyiwo kple akpaviã siwo le xɔxlɔ̃m nɛ.
10 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
Eƒe dzidzɔ mele sɔ ƒe ŋusẽ me loo, alo amegbetɔ ƒe afɔ me o;
11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
ke boŋ Yehowa ƒe dzidzɔkpɔkpɔ le ame siwo vɔ̃nɛ la me, ame siwo tsɔa woƒe mɔkpɔkpɔ dana ɖe eƒe lɔlɔ̃ si meʋãna o la dzi.
12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
O! Yerusalem, do Yehowa ɖe dzi, O! Zion, kafu wò Mawu la,
13 On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
elabena eyae glã wò agbowo ƒe gametiwo, eye wòyra ame siwo le mewò.
14 On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
Ena ŋutifafa le wò liƒowo dzi, eye wòtsɔ mɔlu nyuitɔ ɖi ƒo na wòe.
15 Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
Eɖo eƒe sedede ɖe anyigba la dzi, eye eƒe nya kaka kple du ɖo teƒewo.
16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
Ekaka tsikpe abe ɖetifu ene, eye wòkaka afu abe dzofi ene.
17 On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
Eɖo kpetsi ɖe anyigba abe kpekui ene. Ame ka ate ŋu anɔ te ɖe wò ya fafɛ la nu?
18 Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
Edɔ eƒe nya ɖa, eye wòlolo wo. Ede ŋusẽ eƒe yawo me, eye tsiwo de asi sisi me.
19 Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
Eɖe eƒe nya fia Yakob eye wòɖe eƒe sewo kple sededewo fia Israel.
20 Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
Mewɔ esia na dukɔ bubu aɖeke o, eye womenya eƒe sewo o. Mikafu Yehowa.