Psalmi 147
1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
Angraeng to saphaw oh; aicae Sithaw khaeah saphawhaih laasak hae hoih; anih saphawhaih loe hoih, anghoe han oh.
2 Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
Angraeng mah Jerusalem to sak moe, anghmaa Israel caanawk to tacuu let.
3 On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
Poek amro kaminawk to ngantuisak moe, nihcae ih ahmaa to a zaeng pae.
4 On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
Cakaehnawk to a kroek moe, ahmin hoiah kawk boih.
5 Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
Angraeng loe lensawk, thacak parai; anih ih panoekhaih loe boeng thai ai.
6 Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
Kami tlim ah khosah kaminawk loe Angraeng mah tapom tahang; kasae kaminawk loe long ah a vah.
7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
Kawnhaih lok thuihaih hoiah Angraeng khaeah laa to sah oh; katoeng kruekhaih hoiah aicae ih Sithaw khaeah saphawhaih laa to sah oh,
8 Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
Anih mah ni van to tamai hoiah khuk; long ah kho angzosak moe, maenawk nuiah phroh to amprawksak.
9 On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
Taw ih moinawk hoi kahang thaih pangaah caanawk to buh a paek.
10 Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
Anih loe hrang thacakhaih to oep ai moe, kami ih khoknawk nuiah doeh anghoehaih tawn ni.
11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
Angraeng loe anih zithaih tawn kami hoi a palungnathaih oep kaminawk nuiah ni anghoe.
12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
Aw Jerusalem, Angraeng to pakoeh ah; Aw Zion, na Sithaw to pakoeh ah.
13 On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
Anih mah na khongkha takraenghaih thing to thacaksak moe, nangmah thungah na caanawk tahamhoihaih to ang paek.
14 On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
Na prae angzithaih ramri ah angdaehhaih to a sak moe, nang to caak kahoih koek buh hoiah zok amhahsak.
15 Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
A lokpaekhaih to long nuiah patoeh naah, a lok loe karangah cawnh.
16 Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
Anih mah long ah dantui to tuumui baktiah kraksak moe, dantui kamkhawk doeh maiphu baktiah a haeh.
17 On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
Qaetui to thlung caret baktiah a haeh; a haeh ih kamding qaetui thungah mi maw angdoe thai tih?
18 Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
A lok to patoeh moe, tui amkawsak; takhi a songsak pongah, tui to longh.
19 Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
A lok to Jakob khaeah patoeh moe, anih mah patuk ih loknawk hoi anih ih lokcaekhaihnawk to Israel khaeah amtuengsak.
20 Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
Prae kalah kaminawk hanah loe to tiah sah pae ai; toe a lokcaekhaihnawk to nihcae mah panoek o ai. Angraeng to saphaw oh.
