< Psalmi 142 >

1 Poučna pjesma. Davidova. Kad bijaše u spilji. Molitva. Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem.
Je crie, de ma voix, à l'Éternel; de ma voix, je supplie l'Éternel.
2 Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.
Je répands devant lui ma plainte; j'expose ma détresse en sa présence.
3 Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.
Quand mon esprit est abattu en moi, toi, tu connais mon sentier. Ils m'ont caché un piège dans le chemin où je marchais.
4 Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.
Regarde à ma droite, et vois! Personne ne me reconnaît; tout refuge me manque; personne n'a souci de mon âme.
5 K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.
Éternel! je crie à toi, et je dis: Tu es ma retraite, mon partage dans la terre des vivants.
6 Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.
Sois attentif à mon cri, car je suis fort misérable; délivre-moi de ceux qui me poursuivent, car ils sont plus forts que moi!
7 Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.
Retire mon âme de sa prison, afin que je célèbre ton nom. Les justes viendront autour de moi, parce que tu m'auras fait du bien.

< Psalmi 142 >