Psalmi 142

1 Poučna pjesma. Davidova. Kad bijaše u spilji. Molitva. Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem.

A Maskil of David, when he was in the cave. A prayer. I cry aloud to the LORD; I lift my voice to the LORD for mercy.

2 Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.

I pour out my complaint before Him; I reveal my trouble to Him.

3 Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.

Although my spirit grows faint within me, You know my way. Along the path I travel they have hidden a snare for me.

4 Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.

Look to my right and see; no one attends to me. There is no refuge for me; no one cares for my soul.

5 K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.

I cry to You, O LORD: “You are my refuge, my portion in the land of the living.”

6 Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.

Listen to my cry, for I am brought quite low. Rescue me from my pursuers, for they are too strong for me.

7 Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.

Free my soul from prison, that I may praise Your name. The righteous will gather around me because of Your goodness to me.