< Psalmi 139 >

1 Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
Neghmichilerning béshigha tapshurulup oqulsun dep, Dawut yazghan küy: — I Perwerdigar, Sen méni tekshürüp chiqting, Hem méni bilip yetting;
2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Özüng olturghinimni, turghinimnimu bilisen; Yiraqta turuqluq könglümdikini bilisen.
3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
Basqan qedemlirimni, yatqanlirimni ötkemengdin ötküzdung; Barliq yollirim Sanga ayandur.
4 Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
Berheq, tilimgha bir söz kéle-kelmestinla, i Perwerdigar, Mana Sen buni eyni boyiche bilmey qalmaysen.
5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
Sen méni aldi-keynimdin orap turisen, Qolungni méning üstümge qondurghansen.
6 Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
Bundaq bilim manga shunchilik tilsimat bilinidu! Shundaq yüksekki, men uni bilip yételmeydikenmen.
7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Rohingdin néri bolushqa nelergimu baralayttim? Huzurungdin özümni qachurup nelerge baralayttim?
8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. (Sheol h7585)
Asmanlargha chiqsam, mana Sen ashu yerde; Tehtisarada orun salsammu, mana Sen shu yerde; (Sheol h7585)
9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
Seherning qanatlirini élip uchup, Déngizning eng chet yerliride tursam,
10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
Hetta ashu jayda qolung méni yétekleydu, Ong qolung méni yöleydu.
11 Reknem li: “Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!” -
Men: «Qarangghuluq méni yapsa, Etrapimdiki yoruqluq choqum kéche bolidu» — désem,
12 ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
Qarangghuluqmu Sendin yoshurunalmaydu, Kéchimu Sanga kündüzdek aydingdur, Qarangghuluqmu [Sanga] yoruqtektur.
13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
Berhek, Sen méning ichlirimni yasighansen; Anamning qorsiqida méni toqughansen;
14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
Men Séni medhiyileymen, Chünki men sürlük we karamet yasalghanmen; Séning qilghanliring karamet tilsimattur; Buni jénim obdan bilidu.
15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
Men yoshurun jayda yasalghinimda, Yer tegliride epchillik bilen toqulup shekillendürülginimde, Ustixanlirim Sendin yoshurun emes idi.
16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
Ezalirim téxi apiride bolmighan künlerde, Ular yasiliwatqan künlerde, Közüng téxi shekillenmigen jismimni körüp yetkenidi; Ularning hemmisi alliburun deptiringde yézilghanidi.
17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
Ah Tengrim, oyliring manga neqeder qimmetliktur! Ularning yighindisi shunche zordur!
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
Ularni sanay désem, ular déngizdiki qumlardinmu köptur; Uyqudin közümni achsam, men yenila Sen bilen billidurmen!
19 De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
Ah, Sen rezillerni öltürüwetseng iding, i Xuda! Qanxor kishiler, mendin yiraq bolush!
20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
Chünki ular Séning toghruluq hiylilik bilen sözleydu; Séning sheherliring ular teripidin azduruldi.
21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
Sanga öchmen bolghanlargha, i Perwerdigar, menmu öchqu? Sanga qarshi chiqqanlargha menmu yirginimen’ghu?
22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
Ulargha chish-tirniqimghiche öchturmen; Ularni öz düshmenlirim dep hésablaymen.
23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
Méni közitip tekshürgeysen, i Tengrim! Méning qelbimni bilip yetkeysen! Méni sinap, ghemlik oylirimni bilgeysen;
24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
Mende [Özüngge] azar bergüdek yolning bar-yoqluqini körgeysen; We méni menggülük yolungda yétekligeysen!

< Psalmi 139 >