< Psalmi 139 >
1 Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
[Psalm lal David] LEUM GOD, kom liyeyu ac eteyu.
2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Kom etu ma nukewa nga oru; Kom ne muta loes likiyu, kom etu nunak luk nukewa.
3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
Kom liyeyu lah nga orekma, ku nga mongla; Kom etu mukuikui luk nukewa.
4 Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
Meet liki na nga kaskas, Kom etu tari lah mea nga ac fahk.
5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
Kom apinyula ke siska nukewa, Kom karinginyu ke ku lom.
6 Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
Etu lom keik uh arulana yohk, Yohk liki ma nga ku in kalem kac.
7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Nga ac som nu ya in kaingla liki kom? Nga ac kaing nu ya liki ye motom?
8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. (Sheol )
Nga fin som nu inkusrao, kom oasr we; Nga fin ona infulan misa, kom oasr pac we. (Sheol )
9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
Nga finne sokla loesla liki kutulap, Ku muta yen loeslana nu roto,
10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
Kom ac oasr pac we in pwenyu, Kom ac oasr pa ingo in kasreyu.
11 Reknem li: “Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!” -
Nga ku in siyuk lohsr uh in wikinyula Ku kalem su rauniyula in ekla nu ke fong,
12 ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
Tusruktu, lohsr uh el tia lohsr nu sum, Ac fong uh arulana kalem nu sum, oana len. Lohsr ac kalem oana sie nu sum.
13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
Kom lumahla ip nukewa ke monuk; Kom oakiyuwi insien nina kiuk.
14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
Nga kaksakin kom mweyen fal mwet uh in sangeng sum. Ma nukewa kom oru, usrnguk ac wolana, Nga etu ouinge ke insiuk nufon.
15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
Ke mutawauk in lumweyuk sri keik uh, Ac oakiyuki wo insien nina kiuk, Ke nga kapkapak ingo in lukma, Kom nuna etu lah nga oasr we.
16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
Kom tuh liyeyu meet liki nga isusla. Pisen len ma oakiyuki nu sik tuh nga in moul Simla tari in book nutum Meet liki na kais sie ma inge mutawauk.
17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
O God, arulana pus nunak lom, Ac arulana upa nu sik in kalem kac.
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
Nga fin oek, pisalos ac pus liki puk uh. Ke nga ngutalik, nga srakna muta yurum.
19 De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
O God, nga kena tuh kom in uniya mwet koluk! Nga arulana kena tuh mwet sulallal in fahsr likiyu.
20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
Elos fahk ma koluk keim; Elos fahk kas na koluk lain Inem.
21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
O LEUM GOD, nga arulana srungalos su srungakom! Nga kwaselos su tuyak lain Kom.
22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
Nga srungalos na pwaye; Nga oakalos mwet lokoalok luk.
23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
Liyeyu, O God, ac etu insiuk; Srikeyu, ac konauk nunak luk.
24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
Suk lah oasr kutena ma sufal in nga Ac kolyu ke inkanek kawil nu tok.