< Psalmi 139 >

1 Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
Pou direktè koral la; Yon Sòm David O SENYÈ, Ou te sonde mwen e te konnen mwen.
2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Ou konnen lè m chita ak lè m leve. Ou konprann panse mwen yo de lwen.
3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
Ou konn egzamine chemen mwen fè avèk kouche mwen, e rekonèt bagay pi entim nan chemen mwen yo.
4 Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
Menm avan mwen gen yon pawòl sou bouch mwen, Men gade, O SENYÈ, Ou konnen tout li menm.
5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
Ou fin antoure mwen ni devan, ni dèyè e Ou te poze men Ou sou mwen.
6 Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
Konesans konsa twò mèvèye pou mwen. Li twò wo. Mwen pa kab rive kote l.
7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Kibò mwen kab ale kite lespri Ou? Oswa kibò mwen kab sove ale pou m ta kite prezans Ou?
8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. (Sheol h7585)
Si mwen monte nan syèl la, Ou la. Si m fè kabann mwen nan sejou mò yo, men vwala, Ou la. (Sheol h7585)
9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
Si mwen pran zèl nan maten, si m ta rete nan pati lanmè pi lwen an,
10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
menm la, se men Ou k ap mennen mwen, e se men dwat Ou k ap kenbe m.
11 Reknem li: “Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!” -
Si mwen di: “Anverite, tenèb la va kouvri mwen, e limyè ki antoure mwen an va vin fènwa,”
12 ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
menm tenèb la pa tenèb pou Ou, e fènwa a klere menm jan ak lajounen. Tenèb ak limyè se menm pou Ou menm.
13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
Paske se Ou menm ki te fòme pati anndan m yo. Ou te tise mwen, pyese m soti nan vant Manman m.
14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
Mwen va bay Ou anpil remèsiman, paske mwen fèt yon fason mèvèye. Zèv Ou yo depase bon konprann e nanm mwen byen konnen sa.
15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
Fòm mwen pa t kache a Ou menm lè m te fèt nan sekrè a, e tise kon mèvèy etonnan nan fon tè a.
16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
Zye Ou te wè matyè san fòm mwen. Epi nan liv Ou a, te deja ekri tout jou ki te òdone pou mwen yo, menm lè youn nan yo potko fin rive.
17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
Anplis, SENYÈ, a la presye se panse Ou yo yo pou mwen! A la gran, yo gran anpil!
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
Si m te konte yo, yo t ap an kantite depase sab. Lè m leve nan dòmi, mwen toujou avèk Ou.
19 De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
O ke Ou ta touye mechan yo, O Bondye. Soti sou mwen, O moun ki vèse san.
20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
Paske yo pale kont Ou ak mechanste, e lènmi Ou yo pran non Ou an ven.
21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
Èske m pa rayi (sila) ki rayi Ou yo, O SENYÈ? Epi èske mwen pa t blese menm de (sila) ki leve kont Ou yo?
22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
Mwen rayi yo ak yon rayisman ale nèt. Yo devni lènmi m.
23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
Sonde mwen, O Bondye e konnen kè mwen. Mete mwen a leprèv e konnen panse mwen yo.
24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
Konsa, wè si gen okenn move chemen nan mwen e mennen mwen nan chemen etènèl la.

< Psalmi 139 >