Psalmi 139
1 Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
`To victorie, the salm of Dauith. Lord, thou hast preued me, and hast knowe me;
2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
thou hast knowe my sitting, and my rising ayen.
3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
Thou hast vndirstonde my thouytis fro fer; thou hast enquerid my path and my corde.
4 Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
And thou hast bifor seien alle my weies; for no word is in my tunge.
5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
Lo! Lord, thou hast knowe alle thingis, the laste thingis and elde; thou hast formed me, and hast set thin hond on me.
6 Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
Thi kunnyng is maad wondirful of me; it is coumfortid, and Y schal not mowe to it.
7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Whidir schal Y go fro thi spirit; and whider schal Y fle fro thi face?
If Y schal stie in to heuene, thou art there; if Y schal go doun to helle, thou art present. (Sheol h7585)
9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
If Y schal take my fetheris ful eerli; and schal dwelle in the last partis of the see.
10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
And sotheli thider thin hond schal leede me forth; and thi riyt hond schal holde me.
11 Reknem li: “Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!” -
And Y seide, In hap derknessis schulen defoule me; and the nyyt is my liytnyng in my delicis.
12 ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
For whi derknessis schulen not be maad derk fro thee, aud the niyt schal be liytned as the dai; as the derknessis therof, so and the liyt therof.
13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
For thou haddist in possessioun my reines; thou tokist me vp fro the wombe of my modir.
14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
I schal knouleche to thee, for thou art magnefied dreedfuli; thi werkis ben wondirful, and my soule schal knouleche ful miche.
15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
Mi boon, which thou madist in priuete, is not hyd fro thee; and my substaunce in the lower partis of erthe.
16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
Thin iyen sien myn vnperfit thing, and alle men schulen be writun in thi book; daies schulen be formed, and no man is in tho.
17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
Forsothe, God, thi frendis ben maad onourable ful myche to me; the princeheed of hem is coumfortid ful myche.
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
I schal noumbre hem, and thei schulen be multiplied aboue grauel; Y roos vp, and yit Y am with thee.
19 De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
For thou, God, schalt slee synneris; ye menquelleris, bowe awei fro me.
20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
For ye seien in thouyt; Take thei her citees in vanite.
21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
Lord, whether Y hatide not hem that hatiden thee; and Y failide on thin enemyes?
22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
Bi perfite haterede Y hatide hem; thei weren maad enemyes to me.
23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
God, preue thou me, and knowe thou myn herte; axe thou me, and knowe thou my pathis.
24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
And se thou, if weie of wickidnesse is in me; and lede thou me forth in euerlastinge wei.
