Psalmi 139
1 Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
Aka mawt ham David kah Tingtoenglung BOEIPA aw kai nan khe tih nan ming coeng.
2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Namah loh ka ngol ka pai khaw na ming tih ka mangtaengnah te a hla lamloh na yakming.
3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
Ka yiin tih ka yalh ah khaw nan dangrhoek tih ka longpuei khaw boeih na hmaiben coeng.
4 Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
BOEIPA aw boeih na ming bangla ka lai dongah ol a om moenih he.
5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
A hnuk a hmai la kai nan thingthung tih kai soah na kut nan tloeng thil.
6 Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
Mingnah loh mangvawt la mangvawt coeng tih kai lakah a pomdoep te tah ka pha moenih.
7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Na Mueihla taeng lamloh melam ka pongpa vetih na mikhmuh lamloh melam ka yong eh?
Vaan la ka luei cakhaw namah hnap, Saelkhui ah thingkong ka phaih cakhaw namah hnap na om. (Sheol h7585)
9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
Mincang phae ka phuel tih tuitun rhalvang ah kho ka sak.
10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
Teah pataeng na kut loh kai m'mawt vetih na bantang kut loh kai n'tuuk ni.
11 Reknem li: “Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!” -
“Khohmuep loh kai n'thing,” ka ti ngawn cakhaw khoyin he ka taengvai ah vangnah la poeh.
12 ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
Khohmuep pataeng namah taengah hmuep pawh. Te dongah khoyin te khothaih bangla, tamyin khaw khosae bangla sae ni.
13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
Namah loh ka kuel khaw na lai tih a nu bungko khuiah kai nan cun coeng.
14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
Namah te kang hiin dongah ni kang uem. Na bibi khaw khobaerhambae la khobaerhambae coeng tih ka hinglu loh phaeng a ming.
15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
Ka thaa khaw namah taeng lamloh a thuh moenih. A huephael ah n'saii tih diklai laedil ah n'hlom.
16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
Ka pumho he na mik loh a hmuh coeng. Te boeih te na cabu khuila a daek uh vaengah khohnin khaw saii uh hlan tih amih te pakhat khaw om hlan.
17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
Te dongah Pathen namah na mangtaengnah tah kai ham bahoeng a phutlo tih a hnun bahoeng ting.
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
Te te ka tae ham khaw laivin lakah puh. Ka haenghang vaengah kai khaw namah taengla ka om pueng.
19 De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
Pathen aw halang ke na rhaem oeh atah hlang thii he kai taeng lamloh khoe mai.
20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
Namah te tangkhuepnah neh a thui tih na rhal rhoek loh a poeyoek la a phueih.
21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
BOEIPA nang aka thiinah rhoek pawt nim ka thiinah tih nang aka tloelh rhoek taengah ka ko a oek?
22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
Ka taengah thunkha la a om uh dongah amih te hmuhuetnah neh a khuetnah ka thiinah.
23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
Pathen aw kai n'khe lamtah ka thinko ming lah. Kai noemcai lamtah ka mangvawtnah he ming lah.
24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
Tedae ka khuikah tloh longpuei hmu lamtah kumhal longpuei ah kai m'mawt lah.
