< Psalmi 137 >

1 Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;
Junto a los ríos de Babilonia, allí nos sentamos. Sí, lloramos cuando recordamos a Sion.
2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
En los sauces de esa tierra, colgamos nuestras arpas.
3 I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”
Porque allí, los que nos llevaban cautivos nos pedían canciones. Los que nos atormentaban exigían canciones de alegría: “¡Cántanos una de las canciones de Sión!”
4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!
¿Cómo podemos cantar la canción de Yahvé en una tierra extranjera?
5 Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Si me olvido de ti, Jerusalén, que mi mano derecha olvide su habilidad.
6 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
Que se me pegue la lengua al paladar si no me acuerdo de ti, si no prefiero a Jerusalén por encima de mi principal alegría.
7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!”
Acuérdate, Yahvé, de los hijos de Edom en el día de Jerusalén, que dijo: “¡Arráncalo! ¡Arrasa hasta sus cimientos!”
8 Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!
Hija de Babilonia, condenada a la destrucción, se alegrará quien le pague, como tú lo has hecho con nosotros.
9 Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!
Feliz será, que toma y estrella a tus pequeños contra la roca.

< Psalmi 137 >