Psalmi 137

1 Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i plakasmo opominjuæi se Siona.

2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje.

3 I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”

Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.”

4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

Kako æemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuðoj?

5 Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja.

6 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega.

7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!”

Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja.

8 Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

Kæeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama uèinila!

9 Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!

Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.