Psalmi 137

1 Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

By the rivers of Babylon, there we sat down, yea, we wept, When we remembered Zion.

2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

We hung our harps on the willows in the midst thereof.

3 I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”

For there they who carried us away captive required of us a song; They who wasted us required of us mirth: “Sing us one of the songs of Zion!”

4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

How shall we sing the LORD'S song In a strange land?

5 Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

If I forget thee, O Jerusalem, Let my right hand forget her cunning!

6 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

If I do not remember thee, Let my tongue cleave to the roof of my mouth; If I prefer not Jerusalem above my chief joy!

7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!”

Remember, O LORD! against the children of Edom The day of the calamity of Jerusalem! Who said, “Raze it, Raze it to its foundations!”

8 Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

O daughter of Babylon, thou destroyer! Happy be he who requiteth thee As thou hast dealt with us!

9 Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!

Happy be he who seizeth thy little ones And dasheth them against the stones!