Psalmi 137

1 Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

By the riuers of Babel we sate, and there wee wept, when we remembred Zion.

2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

Wee hanged our harpes vpon the willowes in the middes thereof.

3 I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”

Then they that ledde vs captiues, required of vs songs and mirth, when wee had hanged vp our harpes, saying, Sing vs one of the songs of Zion.

4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

Howe shall we sing, said we, a song of the Lord in a strange land?

5 Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

If I forget thee, O Ierusalem, let my right hand forget to play.

6 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

If I do not remember thee, let my tongue cleaue to the roofe of my mouth: yea, if I preferre not Ierusalem to my chiefe ioy.

7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!”

Remember the children of Edom, O Lord, in the day of Ierusalem, which saide, Rase it, rase it to the foundation thereof.

8 Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

O daughter of Babel, worthy to be destroyed, blessed shall he be that rewardeth thee, as thou hast serued vs.

9 Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!

Blessed shall he be that taketh and dasheth thy children against the stones.