Psalmi 137

1 Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

By the rivers of Babylon, there we sat down, yea, we wept when we remembered Zion.

2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

Upon the willows in the midst of it we hung up our harps.

3 I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”

For there those who led us captive required of us songs, and those who wasted us, mirth, saying, Sing for us one of the songs of Zion.

4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

How shall we sing Jehovah's song in a foreign land?

5 Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

If I forget thee, O Jerusalem, let my right hand forget.

6 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

Let my tongue cling to the roof of my mouth, if I do not remember thee, if I do not prefer Jerusalem above my chief joy.

7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!”

Remember, O Jehovah, the day of Jerusalem against the sons of Edom, who said, Raze it, raze it, even to the foundation thereof.

8 Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

O daughter of Babylon, who is to be destroyed, happy shall he be who rewards thee as thou have served us.

9 Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!

Happy shall he be who takes and dashes thy little ones against the rock.