Psalmi 137

1 Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

Haduol sa mga suba sa Babilonia, Didto kami nanaglingkod, oo, nanaghilak kami, Sa nahinumdum kami sa Sion.

2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

Sa ibabaw sa mga tangbo didto sa kinataliwad-an niini Gipamitay namo ang among mga alpa.

3 I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”

Kay didto, (sila) nga mingdala kanamo nga mga binihag, nanagpangayo kanamo ug mga awit, Ug (sila) nga nanagsakit kanamo nanagpangayo kanamo ug kalipay, nga nagaingon: Awiti kami ug usa sa mga awit sa Sion.

4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

Unsaon namo sa pag-awit sa alawiton ni Jehova Sa yuta nga dili amo?

5 Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Kong mahikalimot ako kanimo, Oh Jerusalem, Pahikalimti sa akong toong kamot ang iyang pagkabatid.

6 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

Papilita ang akong dila sa alingagngag sa akong baba, Kong ako dili mahinumdum kanimo; Kong ang Jerusalem dili ko palabihon Ibabaw sa akong dakung kalipay.

7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!”

Hinumdumi, Oh Jehova, batok a mga anak sa Edom Ang adlaw sa Jerusalem; Nga nanag-ingon: Gun-oba siya, gunoba siya, Bisan hangtud ngadto sa mga patukoranan niana.

8 Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

Oh anak nga babaye sa Babilonia, ikaw nga pagalaglagon, Malipayon siya, nga magabalus kanimo Ingon sa imong pag-alagad kanamo.

9 Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!

Magamalipayon siya nga magakuha ug magasalibay sa imong mga kabataan Batok sa bato.