Psalmi 132
1 Hodočasnička pjesma.
Pesem preizvrstna. Spominjaj se, Gospod, Davida, z vso bridkostjo njegovo.
2 Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
Da je prisegel Gospodu, obljubil mogočnemu Bogu Jakobovemu
3 “Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,
"Ne pojdem v hišo svoje šator, stopil ne bodem v ležišče postelje svoje;
4 neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,
Spanja ne bodem dal svojim očém, dremanja trepalnicam svojim:
5 dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj.”
Dokler ne najdem mesta za Gospoda, bivališča za mogočnega Boga Jakobovega."
6 Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Glej, slišali smo, da je bilo v Efratski deželi; našli smo ga bili v pokrajinah Jarovih.
7 Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!
Bližamo se šatorom njegovim, priklanjamo se pred nog njegovih podnožjem.
8 “Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!
Vstani, Gospod, v svoj počitek, ti in skrinja moči tvoje.
9 Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!
Duhovniki tvoji naj se oblečejo s pravico, in pojó naj, katere milostno sprejemlješ.
10 Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!”
Zavoljo Davida, hlapca svojega, ne odvrni maziljenca svojega obličja.
11 Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: “Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.
Prisegel je Gospod Davidu resnico, od katere ne bode odstopil, govoreč: "Od telesa tvojega sadú bodem posadil na prestol tvoj.
12 Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju.”
Ako se bodo držali zaveze moje sinovi tvoji in pričanj mojih posameznih, katera jih bodem učil, bodo tudi njih sinovi vekomaj sedeli na prestoli tvojem."
13 Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.
Ker Gospod je izvolil Sijon, želel si ga je za prebivališče svoje:
14 “Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
"To je počitek moj vekomaj, tu bodem prebival, ker to sem si želel.
15 Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.
Brašno njegovo bodem mogočno blagoslovil; potrebne njegove bodem nasitil z jedjo.
16 Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.
In duhovnike njegove bodem oblekel z blaginjo, in katere v nji blagovoljno sprejemam, bodejo peli.
17 Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
Tam bodem storil, da bode poganjal rog Davidov, kjer sem pripravil svetilo maziljencu svojemu.
18 U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj.”
Sovražnike njegove bodem oblekel sè sramoto, nad njim pa bode cvèlo venčanje njegovo.
