Psalmi 132
1 Hodočasnička pjesma.
Gospod, spomni se Davida in vseh njegovih stisk,
2 Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
kako je prisegel Gospodu in se zaobljubil mogočnemu Jakobovemu Bogu:
3 “Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,
»Zagotovo ne bom prišel v šotorsko svetišče svoje hiše niti šel gor v svojo posteljo,
4 neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,
svojim očem ne bom dal spanja ali dremanja svojim vekam,
5 dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj.”
dokler ne najdem kraja za Gospoda, prebivališča za mogočnega Jakobovega Boga.«
6 Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Glej, slišali smo o tem v Efráti, našli smo to na gozdnih poljih.
7 Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!
Šli bomo v njegova šotorska svetišča, oboževali bomo ob njegovi pručki.
8 “Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!
Vstani, oh Gospod, v svoj počitek, ti in skrinja tvoje moči.
9 Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!
Naj bodo tvoji duhovniki oblečeni s pravičnostjo in tvoji sveti naj vzklikajo od veselja.
10 Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!”
Zaradi svojega služabnika Davida ne obrni obličja proč od svojega maziljenca.
11 Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: “Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.
Gospod je Davidu prisegel z resnico; ne bo se odvrnil od nje: »Od sadu tvojega telesa bom postavil na tvoj prestol.
12 Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju.”
Če se bodo tvoji otroci držali moje zaveze in mojega pričevanja, ki jih ga bom jaz učil, bodo tudi njihovi otroci sedeli na tvojem prestolu na vékomaj.«
13 Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.
Kajti Gospod je izbral Sion; zaželel si ga je za svoje prebivališče.
14 “Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
»To je moj počitek na veke; tu bom prebival, ker sem si ga zaželel.
15 Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.
Obilno bom blagoslavljal njegovo preskrbo, njegove uboge bom nasičeval s kruhom.
16 Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.
Prav tako bom njegove duhovnike oblekel z rešitvijo duš in njegovi sveti bodo glasno vzklikali od veselja.
17 Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
Tam bom storil Davidovemu rogu, da vzbrsti; odredil sem svetilko za svojega maziljenca.
18 U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj.”
Njegove sovražnike bom oblekel s sramoto, toda na njem samem bo cvetela njegova krona.«
