Psalmi 132
1 Hodočasnička pjesma.
Canticum graduum. Memento, Domine, David, et omnis mansuetudinis ejus:
2 Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
sicut juravit Domino; votum vovit Deo Jacob:
3 “Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,
Si introiero in tabernaculum domus meæ; si ascendero in lectum strati mei;
4 neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,
si dedero somnum oculis meis, et palpebris meis dormitationem,
5 dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj.”
et requiem temporibus meis, donec inveniam locum Domino, tabernaculum Deo Jacob.
6 Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Ecce audivimus eam in Ephrata; invenimus eam in campis silvæ.
7 Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!
Introibimus in tabernaculum ejus; adorabimus in loco ubi steterunt pedes ejus.
8 “Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!
Surge, Domine, in requiem tuam, tu et arca sanctificationis tuæ.
9 Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!
Sacerdotes tui induantur justitiam, et sancti tui exsultent.
10 Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!”
Propter David servum tuum non avertas faciem christi tui.
11 Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: “Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.
Juravit Dominus David veritatem, et non frustrabitur eam: De fructu ventris tui ponam super sedem tuam.
12 Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju.”
Si custodierint filii tui testamentum meum, et testimonia mea hæc quæ docebo eos, et filii eorum usque in sæculum sedebunt super sedem tuam.
13 Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.
Quoniam elegit Dominus Sion: elegit eam in habitationem sibi.
14 “Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
Hæc requies mea in sæculum sæculi; hic habitabo, quoniam elegi eam.
15 Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.
Viduam ejus benedicens benedicam; pauperes ejus saturabo panibus.
16 Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.
Sacerdotes ejus induam salutari, et sancti ejus exsultatione exsultabunt.
17 Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
Illuc producam cornu David; paravi lucernam christo meo.
18 U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj.”
Inimicos ejus induam confusione; super ipsum autem efflorebit sanctificatio mea.
