Psalmi 132
1 Hodočasnička pjesma.
Canticum graduum. Memento Domine David, et omnis mansuetudinis eius:
2 Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
Sicut iuravit Domino, votum vovit Deo Iacob:
3 “Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,
Si introiero in tabernaculum domus meæ, si ascendero in lectum strati mei:
4 neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,
Si dedero somnum oculis meis, et palpebris meis dormitationem:
5 dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj.”
Et requiem temporibus meis: donec inveniam locum Domino, tabernaculum Deo Iacob.
6 Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Ecce audivimus eam in Ephrata: invenimus eam in campis silvæ.
7 Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!
Introibimus in tabernaculum eius: adorabimus in loco, ubi steterunt pedes eius.
8 “Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!
Surge Domine in requiem tuam, tu et arca sanctificationis tuæ.
9 Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!
Sacerdotes tui induantur iustitiam: et sancti tui exultent.
10 Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!”
Propter David servum tuum, non avertas faciem Christi tui.
11 Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: “Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.
Iuravit Dominus David veritatem, et non frustrabitur eam: de fructu ventris tui ponam super sedem tuam.
12 Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju.”
Si custodierint filii tui testamentum meum, et testimonia mea hæc, quæ docebo eos: Et filii eorum usque in sæculum, sedebunt super sedem tuam.
13 Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.
Quoniam elegit Dominus Sion: elegit eam in habitationem sibi.
14 “Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
Hæc requies mea in sæculum sæculi: hic habitabo quoniam elegi eam.
15 Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.
Viduam eius benedicens benedicam: pauperes eius saturabo panibus.
16 Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.
Sacerdotes eius induam salutari: et sancti eius exultatione exultabunt.
17 Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
Illuc producam cornu David, paravi lucernam Christo meo.
18 U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj.”
Inimicos eius induam confusione: super ipsum autem efflorebit sanctificatio mea.
