< Psalmi 129 >
1 Hodočasnička pjesma. “Mnogo su me od mladosti tlačili” - neka rekne sad Izrael!
Grádicsok éneke. Sokat szorongattak engem ifjúságom óta! mondja most Izráel.
2 “Mnogo su me od mladosti tlačili, ali me ne svladaše.
Sokat szorongattak engem ifjúságom óta, még sem bírtak velem.
3 Po leđima su mojim orači orali, duge brazde povlačili.
Szántók szántottak hátamon, hosszúra nyujtották barázdáikat.
4 Al' Jahve pravedni isiječe užeta zlikovcima!”
Igaz az Úr! Elszaggatja a gonoszok kötelét.
5 Nek' se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion!
Megszégyenülnek és hátraszorulnak mindazok, a kik gyűlölik a Siont.
6 Nek' budu k'o trava na krovu što povene prije nego je počupaju.
Olyanok lesznek, mint a háztetőn a fű, a mely kiszárad, mielőtt letépnék.
7 Žetelac njome ne napuni ruku ni naručje onaj koji veže snopove.
A melyet sem arató nem szed markába, sem kévekötő az ölébe.
8 A prolaznici nek' ne reknu: “Blagoslov Jahvin nad vama! Blagoslivljamo vas imenom Jahvinim!”
Az átutazók se mondják: Az Úr áldása rátok! Áldunk benneteket az Úrnak nevében!