< Psalmi 120 >
1 Hodočasnička pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me usliša.
Grádicsok éneke. Nyomorúságomban az Úrhoz kiálték, és meghallgata engem.
2 Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika!
Mentsd meg, Uram, lelkemet a hazug ajaktól és a csalárd nyelvtől!
3 Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziče?
Mit adjanak néked, vagy mit nyujtsanak néked, te csalárd nyelv?!
4 Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim.
Vitéznek hegyes nyilait fenyőfa parázsával.
5 Jao meni što mi je boraviti u Mešeku i stanovati u šatorima kedarskim!
Jaj nékem, hogy Mésekben bujdosom és a Kédár sátrai közt lakom!
6 Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira.
Sok ideje lakozik az én lelkem a békességnek gyűlölőivel!
7 Kada o miru govorim, oni sile na rat.
Magam vagyok a békesség, de mihelyt megszólalok, ők viadalra készek.