Psalmi 11

1 Zborovođi. Psalam. Davidov. Jahvi se utječem! Zašto dakle govorite duši mojoj: “Odleti u goru kao ptica!

Til sangmesteren; av David. Til Herren tar jeg min tilflukt; hvorledes kan I da si til min sjel: Fly til eders fjell som en fugl?

2 Gle, bezbožnici već luk napeše, za tetivu strijelu zapeše da iz potaje ustrijele pravednika.

For se, de ugudelige spenner buen, de legger sin pil på strengen for å skyte i mørket på de opriktige av hjertet.

3 Kad su temelji uzljuljani, što da učini pravednik?”

Når grunnvollene nedbrytes, hvad makter da den rettferdige?

4 Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske.

Herren er i sitt hellige tempel, Herrens trone er i himmelen, hans øine skuer, hans blikk prøver menneskenes barn.

5 Jahve proniče pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika.

Herren prøver den rettferdige; men den ugudelige og den som elsker vold, hater hans sjel.

6 Na grešnike će izlit' žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine.

Han lar snarer regne ned over de ugudelige; ild og svovel og glødende vind er deres begers del.

7 Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledat' lice njegovo.

For Herren er rettferdig, elsker rettferdighet; på den opriktige ser hans åsyn.